2 Euro KS/BN

Giovanni Boccaccio bio je talijanski književnik, pjesnik i učenjak 14. stoljeća. Duže je vrijeme boravio u Napulju, gdje je došao u dodir s dvorskom kulturom anžuvinskog kraljevstva. Kasnije je živio uglavnom u Firenci i Certaldu. Zajedno s Danteom Alighierijem i Francescom Petrarcom ubraja se među autore koji su talijanskom pučkom jeziku priskrbili književni ugled.

Njegovo najpoznatije djelo jest „Dekameron“. Okvirna radnja smještena je u vrijeme kuge 1348. godine: sedam mladih žena i tri mladića napuštaju Firencu i povlače se na seosko imanje. Ondje tijekom deset dana ispričaju ukupno stotinu novela. Priče, među ostalim, govore o ljubavi, društvenom usponu, obmani, sreći i ljudskoj domišljatosti. U njima se često pojavljuju svećenici, trgovci, plemići i pripadnici drugih društvenih skupina u komičnim ili kritičkim situacijama. Djelo tako pruža slojevitu sliku gradskog društva kasnog srednjeg vijeka.

Boccaccio je osim toga napisao pjesnička djela, biografije i znanstvene spise na talijanskom i latinskom jeziku. Intenzivno se bavio antičkom književnošću i mitologijom te je pripadao ranom talijanskom humanizmu. S Petrarcom ga je povezivalo dugogodišnje prijateljstvo i razmjena mišljenja o književnosti i antičkim rukopisima. Boccaccio je imao važnu ulogu i u proučavanju Dantea: napisao je pjesnikovu biografiju i u Firenci održavao javna predavanja o „Božanstvenoj komediji“.

Portret poslužio kao predložak izvorno je pripadao ciklusu fresaka slavnih muškaraca i žena u vili u blizini Firence. Boccaccio je ondje prikazan zajedno s drugim povijesnim i književnim ličnostima. Slika nije portret nastao za njegova života, nego kasniji, idealizirani prikaz.

Odabir Boccaccia za talijansku prigodnu kovanicu povezan je s njegovim položajem u povijesti talijanske književnosti. Posebno je „Dekameron“ oblikovao europsku tradiciju novele i razvoj talijanske proze.