Malta · Serija: Ustavna povijest Malte, 3. izdanje, 1921. samouprava

Malta se od početka 19. stoljeća nalazila pod britanskom vlašću, a 1814. godine formalno je postala britanska krunska kolonija. Iako su i prije toga postojala savjetodavna i djelomično birana predstavnička tijela, politička je odlučujuća moć uglavnom ostala u rukama britanskog guvernera i kolonijalne uprave. Zahtjevi za većim sudjelovanjem u odlučivanju bili su povezani sa sporovima oko poreza, opskrbe, jezika i položaja Katoličke crkve.

Nakon Prvog svjetskog rata gospodarska oskudica, nezaposlenost i rast cijena hrane dodatno su pojačali napetosti. Dana 7. lipnja 1919. u Valletta došlo je do prosvjeda protiv kolonijalne uprave. Britanski vojnici pucali su na prosvjednike; četvero Maltežana izgubilo je život kao posljedica nemira. Taj događaj, poznat kao „Sette Giugno“, pojačao je politički pritisak da se Malti dodijele vlastita državna tijela.

Novi ustavni poredak uveo je dvodomni parlament sa zakonodavnom skupštinom i Senatom. Iz parlamentarne većine mogla se oblikovati malteška vlada, nadležna za dio unutarnjih poslova. Određena područja, osobito obrana i vanjska politika, i dalje su bila pridržana britanskoj kruni i guverneru. Zbog takve se podjele sustav često naziva diarhijom, odnosno podijeljenom vlašću. Još nije bila riječ o državnoj neovisnosti, nego o ograničenoj samoupravi unutar Britanskog Carstva.

Ustavni se poredak nije pokazao trajno stabilnim. Sukobi između malteških stranaka, Crkve i kolonijalne uprave povremeno su dovodili do obustave samouprave. Unatoč tome, time je prvi put stvorena malteška vlada odgovorna parlamentu.

Povod je bio dio malteške serije kovanica posvećene etapama ustavne povijesti. Serija je obuhvaćala i uvođenje izabranih predstavnika, kasnije parlamentarne reforme, neovisnost iz 1964. godine i proglašenje republike 1974. godine. Samouprava se u toj seriji uklopila kao međukorak između kolonijalnog sudjelovanja i državne samostalnosti.