Blister BU

Sedisvakancija je započela 28. veljače 2013. stupanjem na snagu ostavke pape Benedikta XVI. Izjavio je da njegove snage više nisu dovoljne za obnašanje službe. Odricanje od papinske službe bilo je predviđeno crkvenim pravom, ali je povijesno bilo iznimno rijetko; posljednji se put Gregor XII. odrekao papinske službe 1415. godine. Sedisvakancija je završila 13. ožujka 2013. izborom argentinskog kardinala Jorgea Marija Bergoglia, koji je uzeo papinsko ime Franziskus.

Tijekom sedisvakancije miruju papinske upravljačke ovlasti. Kardinalski zbor smije se baviti samo tekućim i neodgodivim pitanjima te ne smije donositi odluke koje su pridržane budućem papi. Istodobno kardinali pripremaju konklavu, na kojoj se bira nasljednik. Budući da je papa ujedno i šef države Vatikanskog Grada, promjena na službi ne tiče se samo Katoličke crkve nego i državnog poretka Države Vatikanskog Grada.

Camerlengo, 2013. kardinal Tarcisio Bertone, tijekom tog prijelaznog razdoblja preuzima određene upravne zadaće. Posebno upravlja vremenitim dobrima i pravima Svete Stolice, čime ne stječe papinsku vlast. U slučaju sedisvakancije izazvane papinom smrću, među njegove tradicionalne zadaće pripada i službeno utvrđivanje smrti; 2013. godine sedisvakancija je, međutim, započela ostavkom.

Znak Apostolske komore sastoji se od ukriženih ključeva svetog Petra i suncobrana, takozvanog Ombrellina. Tijekom razdoblja bez pape služi kao heraldičko obilježje te se pojavljuje zajedno s osobnim grbom Camerlenga.

Izdavanje kovanice nadovezalo se na vatikansku tradiciju dokumentiranja sedisvakancija vlastitim kovanjima. Slučaj iz 2013. pružio je za to poseban povod jer sedisvakancija nije nastala smrću pape, nego rijetkim odricanjem od službe. Time je numizmatički zabilježeno jasno omeđeno crkveno i državno prijelazno razdoblje.