Slovenija · 800 godina Postojnske jame

Postojnska jama nalazi se u jugozapadnoj Sloveniji, u krškom krajoliku izgrađenom od vapnenca. Njezin razgranati sustav hodnika nastao je djelovanjem Pivke, koja ponire u podzemlje i tijekom dugih razdoblja otapa vapnenac. Špiljski ukrasi i druge sige, nasuprot tome, nastaju kada voda bogata vapnencem u šupljinama ostavlja mineralne naslage. Regija pripada širem području slovenskoga krša, čiji je naziv krajolika postao međunarodnom oznakom za odgovarajuće geološke oblike.

Godina 1213. ne označava otkriće jame u pravom smislu. Ljudi su poznavali i posjećivali barem lakše dostupne dijelove već ranije. Temelj obljetnice prije svega je najstariji poznati posjetiteljski natpis u dijelu jame koji se danas naziva „Hodnik starih potpisa“. Takva urezana imena i godine svjedoče o korištenju jame dugo prije početka organiziranog turizma.

U 17. stoljeću kranjski učenjak Johann Weichard von Valvasor opisao je jamu. Odlučujući korak u njezinu daljnjem istraživanju bilo je otkriće dotad nepoznatih špiljskih prostora 1818. godine. Otkrio ih je Luka Čeč, koji je tijekom priprema za posjet visokog gosta radio kao palitelj svjetiljki. Već sljedeće godine započeli su organizirani posjeti. U 19. stoljeću uređeni su putovi i rasvjeta te je uvedena špiljska željeznica. Postojna se tako rano razvila u turistički uređeni špiljski sustav.

Jama je ujedno mjesto istraživanja podzemnih životnih prostora. Njezinoj fauni pripada čovječja ribica, vodozemac dinarskoga krša prilagođen trajnom životu u tami. Druge špiljske beskralježne životinje pridonijele su tome da Postojna postane istraživačko središte speleobiologije.

Za Sloveniju Postojna objedinjuje prirodni prostor, povijest turizma i znanstveno proučavanje krških pojava. Sačuvani natpis pružio je jasno datiran povod da se ta nacionalna prirodna i kulturna baština prikaže na prigodnoj kovanici.