Deutsch
English
Français
Español
Italiano
Nederlands
Português
Slovenčina
Hrvatski
Slovenščina
Lietuvių
Eesti
Български
CC 136 2013
Kovanica od 2 eura
KS/BU Oznaka kovnice A/D/F/G/J Glavni novac Bankovno izdanje
2 Euro KS/BN
Njemačka · Zajedničko izdanje, Njemačka - Francuska, 50. obljetnica Élysée-Vertrag
Naklada11.000.000
Datum izdanja22. sij 2013.
Rubni natpisEINIGKEIT UND RECHT UND FREIHEIT + savezni orao
Tržišna cijena3,90 €
Podatak o nakladi izvora: 2200000 | 2310000 | 2640000 | 1540000
Varijante
5Njemačka, A · A · Oznaka kovnice A · KS/BU · Naklada 2.200.000
Njemačka, D · D · Oznaka kovnice D · KS/BU · Naklada 2.310.000
Njemačka, F · F · Oznaka kovnice F · KS/BU · Naklada 2.640.000
Njemačka, G · G · Oznaka kovnice G · KS/BU · Naklada 1.540.000
Njemačka, J · J · Oznaka kovnice J · KS/BU · Naklada 2.310.000
Povod izdavanja
Kovanica podsjeća na 50. obljetnicu potpisivanja Elizejskog ugovora. Motiv prikazuje stilizirane portrete potpisnika Konrada Adenauera i Charlesa de Gaullea s njihovim potpisima. Između njih stoje natpisi „50 ANS GODINA” i „2013”, a dopunjuju ih oznake „TRAITÉ DE L’ÉLYSÉE” i „ÉLYSÉE-UGOVOR”.
Motiv
Kovanica koju su osmislili Yves Sampo iz Monnaie de Paris, Stefanie Lindner iz Staatliche Münze Berlin, Alina Hoyer (Berlin) i Sneschana Russewa-Hoyer (Berlin) prikazuje stilizirane portrete potpisnika Elizejskog ugovora (tadašnjeg saveznog kancelara Savezne Republike Njemačke Konrada Adenauera i tadašnjeg predsjednika Francuske Republike Charlesa de Gaullea) s njihovim potpisima, između kojih se nalaze natpis „50 ANS JAHRE“ i godina „2013“, kao i natpis „TRAITÉ DE L’ÉLYSÉE“ na gornjem te natpis „ÉLYSÉE-VERTRAG“ na donjem rubu unutarnjeg dijela kovanice. Oznaka kovnice („A“, „D“, „F“, „G“ ili „J“) i oznaka države izdavateljice („D“) vidljive su na desnom rubu unutarnjeg dijela kovanice.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.
Pozadina teme
Elizejski ugovor sklopljen je 22. siječnja 1963. u pariškoj palači Élysée. Bio je završetak duljeg približavanja između Savezne Republike Njemačke i Francuske. Nakon nekoliko ratova, njemačke okupacije Francuske i zločina tijekom Drugog svjetskog rata, nekadašnje neprijateljstvo trebalo je zamijeniti trajno uređenom suradnjom. Već tijekom 1950-ih obje su države surađivale u izgradnji Europske zajednice za ugljen i čelik i Europske ekonomske zajednice.
Ugovor je obvezao vlade na redovita savjetovanja. Ona su se prije svega odnosila na vanjsku politiku, obranu te obrazovna i pitanja mladih. Time nije osnovano novo europsko tijelo, nego je institucionalizirano bilateralno usklađivanje. Neposredna posljedica bila je osnivanje Deutsch-Französisches Jugendwerk 1963. godine. Programi razmjene, partnerstva gradova i susreti učenica, učenika i studenata trebali su sporazumijevanje ukorijeniti i u društvu.
Konrad Adenauer bio je od 1949. do 1963. prvi savezni kancelar Savezne Republike Njemačke. Njegova je politika bila usmjerena na uključivanje Zapadne Njemačke u zapadne saveze i na europsku suradnju. Charles de Gaulle, vodeći predstavnik Slobodne Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, od 1959. bio je predsjednik Pete Francuske Republike. Oba su političara povezivala nastojanja za bliskom njemačko-francuskom suradnjom, iako se njihove predodžbe o vanjskopolitičkom usmjerenju Europe nisu potpuno podudarale.
Te su se razlike pokazale pri njemačkoj ratifikaciji: Bundestag je ugovoru dodao preambulu kojom su izrijekom istaknuti odnosi sa Sjedinjenim Državama, NATO i europsko ujedinjenje. De Gaulle je, nasuprot tomu, više imao na umu Europu neovisnu o Sjedinjenim Državama.
Njemačka i Francuska izdale su 2013. kovanice sa zajedničkim dizajnom. Izbor usklađenog motiva odgovarao je predmetu komemoracije: Ugovor se smatra temeljem redovite njemačko-francuske suradnje vlada i oblikovao je političko usklađivanje dviju država unutar Europe.
Ugovor je obvezao vlade na redovita savjetovanja. Ona su se prije svega odnosila na vanjsku politiku, obranu te obrazovna i pitanja mladih. Time nije osnovano novo europsko tijelo, nego je institucionalizirano bilateralno usklađivanje. Neposredna posljedica bila je osnivanje Deutsch-Französisches Jugendwerk 1963. godine. Programi razmjene, partnerstva gradova i susreti učenica, učenika i studenata trebali su sporazumijevanje ukorijeniti i u društvu.
Konrad Adenauer bio je od 1949. do 1963. prvi savezni kancelar Savezne Republike Njemačke. Njegova je politika bila usmjerena na uključivanje Zapadne Njemačke u zapadne saveze i na europsku suradnju. Charles de Gaulle, vodeći predstavnik Slobodne Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, od 1959. bio je predsjednik Pete Francuske Republike. Oba su političara povezivala nastojanja za bliskom njemačko-francuskom suradnjom, iako se njihove predodžbe o vanjskopolitičkom usmjerenju Europe nisu potpuno podudarale.
Te su se razlike pokazale pri njemačkoj ratifikaciji: Bundestag je ugovoru dodao preambulu kojom su izrijekom istaknuti odnosi sa Sjedinjenim Državama, NATO i europsko ujedinjenje. De Gaulle je, nasuprot tomu, više imao na umu Europu neovisnu o Sjedinjenim Državama.
Njemačka i Francuska izdale su 2013. kovanice sa zajedničkim dizajnom. Izbor usklađenog motiva odgovarao je predmetu komemoracije: Ugovor se smatra temeljem redovite njemačko-francuske suradnje vlada i oblikovao je političko usklađivanje dviju država unutar Europe.
Analiza cijena na eBayu
Za ovo izdanje postoji kretanje cijena na temelju stvarnih prodaja na eBayu – s medijanom, rasponom i brojem prodaja
Pogledaj analizu cijena