SOK PP

Obljetnica se odnosila na uvođenje gotovine eura 1. siječnja 2002. Kao bezgotovinski novac euro je već od 1999. bio u upotrebi; tečajevi su bili utvrđeni, a plaćanja su se mogla bezgotovinski obavljati u eurima. Početkom 2002. novčanice i kovanice puštene su u optjecaj najprije u dvanaest država članica Europske unije. Nakon kratkog prijelaznog razdoblja ondje su zamijenile nacionalna sredstva plaćanja poput Deutsche Mark, francuskog franka i talijanske lire.

Zajednička valuta bila je rezultat europske ekonomske i monetarne unije. Njezini pravni i politički temelji osobito su postavljeni Ugovorom iz Maastrichta. Monetarna politika prenesena je na Europski sustav središnjih banaka i Europsku središnju banku. Za države sudionice to je značilo da više nisu vodile samostalnu nacionalnu monetarnu politiku. Istodobno su unutar monetarnog područja ukinuti troškovi zamjene i rizici promjene tečaja.

San Marino nije dio Europske unije. Ta je mala država, međutim, tradicionalno bila usko povezana s talijanskim monetarnim područjem te je prije eura upotrebljavala talijansku liru; osim toga, izdavala je vlastite kovanice vezane uz liru. Na temelju monetarnog sporazuma s Europskom unijom San Marino smije upotrebljavati euro kao službenu valutu i u ograničenom opsegu kovati vlastite eurokovanice. One imaju nacionalnu stranu San Marina, ali vrijede kao sredstvo plaćanja na cijelom području eura.

Motiv je bio dio prekograničnog prigodnog izdanja povodom desete obljetnice uvođenja gotovine eura. Dizajn je izradio Helmut Andexlinger, medaljer Münze Österreich, a odabran je nakon natječaja javnim internetskim glasovanjem. Države izdavateljice sudionice upotrijebile su isti osnovni motiv i ponajprije prilagodile odgovarajuću oznaku države. Povod je bio prikladan za zajedničko izdanje jer novčanice i kovanice predstavljaju neposredno vidljiv oblik monetarne unije u svakodnevnom životu.