Portugal · 10 godina gotovog novca eura

Datum izdanja24. velj 2012.

Ukupna naklada519.116

Maksimum EU-a520.000

Izdanja3

Rubni natpis5 Wappenschilde + 7 dvoraca, ravnomjerno raspoređenih

NatpisPORTUGAL / 2002-2012

DizajnerHelmut Andexlinger

KovnicaImprensa Nacional Casa da Moeda S.A., Lisboa

Povod izdavanja

Zajednička prigodna kovanica obilježava desetu obljetnicu uvođenja eura. U središtu se nalazi znak eura kao simbol međunarodnog značenja valute; ljudi, toranj ESB-a, brodovi, tvornice i vjetroturbine upućuju na financijski svijet, trgovinu, industriju, energiju te istraživanje i razvoj. Motiv koji je osmislio Helmut Andexlinger odabran je javnim internetskim glasovanjem.

Motiv

Znak eura u središnjem dijelu kovanice naglašava da je euro postao iznimno važan čimbenik u Europi i svijetu te se u posljednjih deset godina razvio u globalnog aktera u međunarodnom monetarnom sustavu. Elementi dizajna raspoređeni oko znaka eura simboliziraju važnost eura za ljude, financijski svijet (toranj ESB-a), trgovinu (brodovi), industriju (tvornice), energetski sektor te istraživanje i razvoj (vjetroturbine). Inicijali umjetnika „AH” nalaze se ispod prikaza tornja ESB-a. Nazivi država izdavateljica na njihovim jezicima ugravirani su u sredini iznad motiva, a godine 2002-2012 ispod njega.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.

Pozadina teme

Referentna točka obljetnice uvođenje je novčanica i kovanica eura 1. siječnja 2002. Euro je kao knjižni novac postojao već od 1. siječnja 1999. Od tog su trenutka devizni tečajevi neopozivo utvrđeni, financijske transakcije mogle su se obavljati u eurima, a Europska središnja banka preuzela je zajedničku monetarnu politiku. Gotov novac isprva je ostao u optjecaju u pojedinim nacionalnim valutama.

Zajednička valuta potječe iz Europske gospodarske i monetarne unije, čiji su pravni temelji postavljeni Ugovorom iz Maastrichta. Države sudionice morale su ispuniti kriterije, među ostalim, u pogledu stabilnosti cijena, javnog duga, javnih deficita i kamatnih stopa. Monetarnom unijom trebali su se ukloniti tečajni rizici i troškovi zamjene unutar zajedničkog tržišta. Istodobno su države sudionice odustale od samostalnog utvrđivanja svoje monetarne politike.

U uvođenju gotovog novca 2002. sudjelovalo je dvanaest zemalja: Belgija, Njemačka, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Španjolska. Njihove dotadašnje valute, poput njemačke marke, franka, lire ili šilinga, povučene su iz svakodnevnog platnog prometa nakon uglavnom kratkog razdoblja usporednog optjecaja. Do 2012. europodručje je naraslo na 17 država. Među zemljama koje su mu se kasnije pridružile bile su Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka i Estonija.

Odabir obljetnice kao zajedničkog povoda za izdavanje kovanice objašnjava se posebnom ulogom gotovog novca u procesu europske integracije: za razliku od ugovora ili institucionalnih reformi, monetarna unija građanima je neposredno prisutna u svakodnevnom životu. Zajedničke prigodne kovanice istodobno čine vidljivom konstrukciju eurokovanica. One imaju zajedničku europsku stranu s nominalnom vrijednošću, dok drugu stranu načelno oblikuje država izdavanja.

Obljetnica se također poklopila s europskom dužničkom i bankarskom krizom. Pitanja proračunske discipline, financijske solidarnosti i institucionalnog uređenja monetarne unije stoga su obilježila političko okruženje godine izdavanja.