Španjolska · 400 godina Don Quijote

Miguel de Cervantes Saavedra (1547–1616) bio je španjolski književnik i vojnik. Sudjelovao je u pomorskoj bitci kod Lepanta, poslije su ga zarobili korsari te je nekoliko godina proveo u Alžiru. Nakon povratka radio je, među ostalim, kao službenik za nabavu i ubirač poreza. Osim kazališnih komada i kraćih pripovijedaka napisao je roman o Don Quijoteu. Njegov prvi dio objavljen je 1605., a drugi 1615.

Glavni je lik osiromašeni pripadnik nižeg plemstva, takozvani hidalgo. Zbog intenzivnog čitanja viteških romana sve više gubi dodir sa stvarnošću i odlučuje se i sam pojaviti kao lutajući vitez. Naziva se Don Quijote, određuje seljanku Dulcineu za svoju idealiziranu gospodaricu te sa svojim susjedom Sancho Panzaom kao štitonošom kreće kroz Španjolsku. Pritom obične ljude, predmete i situacije tumači prema obrascima viteške književnosti.

Vjetrenjače se odnose na epizodu s početka romana. Don Quijote ih smatra neprijateljskim divovima i napada ih. Sancho Panza ga uzalud pokušava upozoriti na njegovu zabludu. Kada lopatica vjetrenjače baci Don Quijotea na tlo, on ishod objašnjava djelovanjem čarobnjaka. Ta scena sažima temeljni motiv romana: suprotnost između svijeta predodžbi oblikovanog knjigama i iskusivane stvarnosti.

Cervantes je tim djelom parodirao tada raširene viteške romane. Istodobno obrađuje pitanja identiteta, društvenog položaja, istine i djelovanja pripovijedanja. Promjenjive pripovjedne razine te suočavanje s autorstvom i prenošenjem predaje dio su njegova posebnog oblika. Don Quijote i Sancho Panza razvili su se izvan romana u stalne likove europske književnosti, kazališta i likovne umjetnosti.

Izbor obljetnice za španjolsku optjecajnu kovanicu time se nadovezao na djelo španjolskojezične književnosti čije je likove lako prepoznati i bez poznavanja cijelog romana. Motiv vjetrenjača omogućuje i da se sadržaj knjige sažme u jednoj, jasno čitljivoj sceni.