Finska · 200 godina finske autonomije

Sabor u Porvoou bio je povezan s Finskim ratom od 1808. do 1809. Tijekom tog rata Rusko Carstvo okupiralo je finska područja koja su do tada pripadala Kraljevini Švedskoj. Konačan prijenos vlasti na Rusiju potvrđen je mirom u Fredrikshamnu. Finska je potom kao Veliko Vojvodstvo uključena u Rusko Carstvo; ruski car i finski veliki vojvoda bili su ista osoba.

Još prije sklapanja mira car Alexander I. sazvao je predstavnike četiriju tadašnjih staleža: plemstva, svećenstva, građanstva i seljaštva. Ta staleška skupština nije bila parlament u današnjem demokratskom smislu. Stanovništvo nije bilo zastupljeno na temelju općeg i jednakog biračkog prava, a politička prava sudjelovanja bila su podijeljena prema društvenim skupinama. Predstavnici finskih područja prethodno su sudjelovali u švedskom državnom saboru; skupština iz 1809. sada je stvorila vlastiti politički okvir za Finsku.

Alexander I. obećao je poštovati postojeću vjeru te naslijeđene zakone i prava zemlje. Staleži su mu sa svoje strane položili prisegu vjernosti. Iz tih uzajamnih izjava razvila se predodžba o posebnom finskom pravnom i upravnom poretku unutar Ruskog Carstva. U kojoj su mjeri ta obećanja predstavljala formalni ustav, poslije se različito tumačilo.

Nakon toga nastala je vlastita središnja uprava. Vladino vijeće preuzelo je zadaće unutarnje uprave, a poslije je nazvano Senat. Finska je osim toga zadržala vlastite zakone, vlastitu upravu i odvojene državne financije. Ta institucionalna samostalnost pridonijela je oblikovanju finske državnosti u 19. stoljeću, iako je zemlja i dalje pripadala Ruskom Carstvu.

Tema kovanice stoga upućuje na političku prekretnicu: nije se promijenila samo državna pripadnost Finske, nego su nastale i institucije na koje su se poslije mogle nadovezati parlamentarne i državne strukture. Obljetnica je stoga pružila povod za podsjećanje na razdoblje nastanka autonomnog Velikog Vojvodstva.