Deutsch
English
Français
Español
Italiano
Nederlands
Português
Slovenčina
Hrvatski
Slovenščina
Lietuvių
Eesti
Български
CC 67 2009
Numizmatičko pismo
KS/BU
Numizmatičko pismo
Cipar · 10 godina Ekonomske i monetarne unije
Naklada–
Datum izdanja1. sij 2009.
PakiranjeNumizmatičko pismo
Rubni natpis2 ΕΥΡΩ 2 EURO × 2
Tržišna cijena19,00 €
Podatak o nakladi izvora: ??
Povod izdavanja
Prigodna kovanica podsjeća na deset godina ekonomske i monetarne unije te na stvaranje eura 1. siječnja 1999. Motiv koji je osmislio G. Stamatopoulos prikazuje stiliziranu ljudsku figuru čija lijeva ruka prelazi u simbol eura, uz godine 1999.–2009., odgovarajući akronim EMU-a i dvanaest zvijezda. Dizajn je odabran u internetskom glasovanju građana i stanovnika Europske unije.
Motiv
Na kovanici je u sredini prikazan stilizirani ljudski lik čija je lijeva ruka produžena simbolom eura. Inicijali umjetnika ΓΣ nalaze se ispod simbola eura. Naziv države izdavanja na jeziku odnosno jezicima te države nalazi se na gornjem rubu motiva, dok se oznaka 1999-2009 i akronim EMU, preveden na jezik odnosno jezike te države, nalaze na donjem rubu.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda Europske zastave.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda Europske zastave.
Pozadina teme
Ekonomska i monetarna unija rezultat je europskog integracijskog procesa koji se odvijao tijekom više desetljeća. Nakon završetka sustava fiksnih deviznih tečajeva Bretton Woods, države Europske zajednice pokušale su ograničiti snažna kolebanja tečajeva između svojih valuta. Nakon Europskog sustava deviznih tečajeva 1979. uslijedio je Europski monetarni sustav. Njegova obračunska jedinica ECU još nije bila općeupotrebljivo sredstvo plaćanja, ali je institucionalno pripremila put za zajedničku valutu.
Pravni temelj monetarne unije postavljen je Ugovorom iz Maastrichta, koji je stupio na snagu 1993. Predviđao je postupni prijelaz i utvrdio takozvane kriterije konvergencije. Oni su obuhvaćali zahtjeve u pogledu stabilnosti cijena, javnog duga, proračunskog deficita, dugoročnih kamatnih stopa i stabilnosti deviznog tečaja. Osnivanjem Europske središnje banke 1998. nadležnost za zajedničku monetarnu politiku prenesena je na nadnacionalnu instituciju.
U početku je u monetarnoj uniji sudjelovalo jedanaest država. Njihovi nacionalni devizni tečajevi bili su neopozivo utvrđeni; monetarna politika i financijska tržišta od tada su poslovali na osnovi eura. Novčanice i kovanice puštene su u optjecaj tek 2002. Do tada se nova valuta upotrebljavala prije svega u bezgotovinskom platnom prometu, državnim proračunima, na financijskim tržištima i u računovodstvu. Grčka je pristupila prije uvođenja gotovine. Europodručje je poslije postupno prošireno na druge države članice.
Monetarna unija povezuje centralno organiziranu monetarnu politiku s i dalje pretežno nacionalno odgovornom fiskalnom i gospodarskom politikom. Iz toga su proizašla pravila za koordinaciju proračuna, osobito Pakt o stabilnosti i rastu. Zajednička valuta trebala je ukloniti rizike deviznog tečaja unutar monetarnog područja, olakšati prekogranične usporedbe cijena i dopuniti unutarnje tržište.
Zajedničko izdanje kovanice stoga ne upućuje samo na sredstvo plaćanja, nego i na institucionalno preuređenje europske monetarne politike. Svjesno jednostavan lik, koji podsjeća na rane slikovne prikaze, simbolično smješta euro u dug razvoj razmjene, trgovine i novčarstva. Jedinstveni motiv na nacionalnim stranama istodobno je naglasio zajednički karakter prigode.
Pravni temelj monetarne unije postavljen je Ugovorom iz Maastrichta, koji je stupio na snagu 1993. Predviđao je postupni prijelaz i utvrdio takozvane kriterije konvergencije. Oni su obuhvaćali zahtjeve u pogledu stabilnosti cijena, javnog duga, proračunskog deficita, dugoročnih kamatnih stopa i stabilnosti deviznog tečaja. Osnivanjem Europske središnje banke 1998. nadležnost za zajedničku monetarnu politiku prenesena je na nadnacionalnu instituciju.
U početku je u monetarnoj uniji sudjelovalo jedanaest država. Njihovi nacionalni devizni tečajevi bili su neopozivo utvrđeni; monetarna politika i financijska tržišta od tada su poslovali na osnovi eura. Novčanice i kovanice puštene su u optjecaj tek 2002. Do tada se nova valuta upotrebljavala prije svega u bezgotovinskom platnom prometu, državnim proračunima, na financijskim tržištima i u računovodstvu. Grčka je pristupila prije uvođenja gotovine. Europodručje je poslije postupno prošireno na druge države članice.
Monetarna unija povezuje centralno organiziranu monetarnu politiku s i dalje pretežno nacionalno odgovornom fiskalnom i gospodarskom politikom. Iz toga su proizašla pravila za koordinaciju proračuna, osobito Pakt o stabilnosti i rastu. Zajednička valuta trebala je ukloniti rizike deviznog tečaja unutar monetarnog područja, olakšati prekogranične usporedbe cijena i dopuniti unutarnje tržište.
Zajedničko izdanje kovanice stoga ne upućuje samo na sredstvo plaćanja, nego i na institucionalno preuređenje europske monetarne politike. Svjesno jednostavan lik, koji podsjeća na rane slikovne prikaze, simbolično smješta euro u dug razvoj razmjene, trgovine i novčarstva. Jedinstveni motiv na nacionalnim stranama istodobno je naglasio zajednički karakter prigode.