2 Euro KS/BN

Ekonomska i monetarna unija nastala je u nekoliko faza iz europske gospodarske i monetarne politike. Politički i pravni okvir dobila je Ugovorom iz Maastrichta. Njime su, među ostalim, utvrđeni uvjeti za sudjelovanje u zajedničkoj valuti. Oni su obuhvaćali zahtjeve u pogledu stabilnosti cijena, javnih financija, dugoročnih kamatnih stopa i stabilnosti deviznog tečaja. Nisu sve države članice Europske unije sudjelovale u monetarnoj uniji.

Početkom treće faze devizni tečajevi nacionalnih valuta država sudionica nepovratno su utvrđeni. Euro se u početku koristio kao obračunski i depozitni novac, primjerice za novčane transfere, financijska tržišta i državno računovodstvo. Novčanice i kovanice puštene su u optjecaj tek 2002. Tijekom tog prijelaznog razdoblja dotadašnje novčane jedinice pravno su nastavile postojati kao podjedinice eura. Zajednička monetarna politika povjerena je Eurosustavu, koji se sastoji od Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka. Prvenstveni je cilj Europske središnje banke osiguravanje stabilnosti cijena.

U početku je europodručje obuhvaćalo jedanaest država. Grčka mu se pridružila prije uvođenja gotovog novca, a druge su zemlje slijedile poslije. U godini izdavanja prigodne kovanice euro je uvela i Slovačka, tako da je u zajedničkom izdanju sudjelovalo šesnaest država. Monetarna unija stoga nije bila samo monetarnopolitički projekt, nego i dio gospodarske integracije europskog unutarnjeg tržišta. Uklonila je valutne rizike između država sudionica, ali je istodobno zahtijevala snažnije usklađivanje njihove gospodarske i proračunske politike.

Ovaj je povod bio prikladan za zajedničko izdanje jer se neposredno odnosio na sve zemlje europodručja i nije bio povezan s poviješću pojedine države. O nacrtu se odlučivalo javnim internetskim glasovanjem. Odabrani umjetnik radio je kao kipar u kovnici Grčke središnje banke. Nakon zajedničkog izdanja iz 2007. u povodu obljetnice Rimskih ugovora, bila je to druga zajednička prigodna kovanica od 2 eura država europodručja.