SOK PP

Michelangelo Buonarroti bio je kipar, slikar, arhitekt i pjesnik talijanske renesanse. Potjecao je iz mjesta Caprese u Toskani, a obrazovao se u Firenci, gdje je na njega utjecalo umjetničko i humanističko okruženje obitelji Medici. Kasnije je ponajprije radio u Firenci i Rimu za pape i druge naručitelje. Među njegova najpoznatija djela ubrajaju se mramorne skulpture *Pietà* i *David*, stropne freske i *Posljednji sud* u Sikstinskoj kapeli te njegovo sudjelovanje u obnovi Bazilike svetog Petra. Njegovo je djelo povezivalo precizno anatomsko promatranje s često snažno pokrenutim i napetim prikazom ljudskog tijela.

Egipatska kraljica Kleopatra VII. u umjetnosti renesanse pripadala je tematskom krugu antičke povijesti. Bila je posljednja vladarica ptolemejskog Egipta te je politički najprije bila povezana s Julijem Cezarom, a potom s Markom Antonijem. Nakon poraza od Oktavijana oduzela si je život. U umjetnosti i književnosti njezina se smrt tradicionalno povezivala s ugrizom otrovne zmije. Michelangelov crtež usredotočuje se na njezinu glavu i prikazuje je s raskošnom frizurom te zmijom kao naznakom njezina kraja. Nastao je kao samostalan, pomno izveden list i povezuje se s Tommasom de’ Cavalierijem, rimskim plemićem kojemu je Michelangelo darovao više crteža i posvetio pjesme.

Casa Buonarroti potječe od kuća koje su pripadale Michelangelovoj obitelji. Michelangelo Mlađi, umjetnikov pranećak, dao ih je u 17. stoljeću urediti kao spomen-mjesto obitelji. Danas muzej, uz crteže i rana djela, čuva i pisma, nacrte te druge svjedočanstva iz umjetnikova kruga.

Nije uočljiva neposredna biografska povezanost Michelangela sa San Marinom. Odabir se prije svega objašnjava njegovim položajem u zajedničkoj talijanskoj kulturnoj baštini. San Marino na svojim prigodnim kovanicama redovito predstavlja osobe i djela iz talijanske umjetničke i kulturne povijesti; okrugla obljetnica rođenja pružila je jasan kalendarski povod.