2 Euro KS/BN

Ekonomska i monetarna unija temelji se na Ugovoru iz Maastrichta, koji je stupio na snagu 1993. Njime je utvrđen višestupanjski prijelaz na zajedničku valutu. Uvjeti za sudjelovanje obuhvaćali su, među ostalim, zahtjeve u pogledu stabilnosti cijena, državnog duga, proračunskih deficita, dugoročnih kamatnih stopa i stabilnosti tečaja. Time se trebalo spriječiti da gospodarstva koja se znatno razlikuju, bez prethodnog približavanja, preuzmu zajedničku monetarnu politiku.

Početkom treće etape tečajevi valuta nacionalnih država sudionica neopozivo su utvrđeni. Euro je u početku postojao samo kao knjižni novac, primjerice za prijenose novca, bankovne račune i trgovanje na financijskim tržištima. Novčanice i kovanice puštene su u optjecaj tek 1. siječnja 2002. Tijekom prijelaznog razdoblja gotovinski su se iznosi još plaćali u dotadašnjim nacionalnim valutama. One su potom izgubile funkciju zakonskog sredstva plaćanja, ali su se u mnogim slučajevima i dalje mogle zamijeniti kod odgovarajućih središnjih banaka.

Zajednička monetarna politika povjerena je Eurosustavu, koji se sastoji od Europske središnje banke i središnjih banaka država europodručja. Europska središnja banka osnovana je 1998. i ima sjedište u Frankfurtu na Majni. Njezine središnje zadaće obuhvaćaju očuvanje stabilnosti cijena i utvrđivanje ključnih kamatnih stopa za europodručje. Nacionalne su vlade, nasuprot tome, načelno ostale odgovorne za svoju proračunsku i gospodarsku politiku. Iz te su podjele više puta proizašle političke rasprave o zajedničkim pravilima i nacionalnom prostoru za djelovanje.

U početku je u zajedničkoj valuti sudjelovalo jedanaest država. Grčka je slijedila 2001.; ostale članice EU-a pristupile su europodručju nakon ispunjenja uvjeta. Sa Slovačkom, koja je u siječnju 2009. uvela euro, ono je u trenutku izdavanja obuhvaćalo 16 država.

Zajedničko izdavanje kovanica pokazalo je da se euro, unatoč nacionalno oblikovanim stranama kovanica, temelji na zajedničkom monetarnom poretku. Istodobno su različite jezične inačice i nazivi država omogućili zadržavanje državnog podrijetla svake kovanice. Takva zajednička izdanja usklađuju države europodručja i pojavljuju se istodobno na cijelom području valute.