Finska · 10 godina Ekonomske i monetarne unije

Ekonomska i monetarna unija postupno je nastala iz europske gospodarske integracije. Obvezujući okvir dobila je Ugovorom iz Maastrichta, kojim su utvrđeni kriteriji za sudjelovanje u zajedničkoj valuti. Oni su obuhvaćali zahtjeve u pogledu stabilnosti cijena, dugoročnih kamatnih stopa, deviznog tečaja te državnog novog zaduživanja i ukupnog javnog duga. Ti su uvjeti trebali osigurati da u monetarnu uniju uđu gospodarstva s dovoljno stabilnim preduvjetima.

Početkom treće faze monetarne unije devizni tečajevi nacionalnih valuta država sudionica neopozivo su utvrđeni. Euro je u početku postojao samo kao knjižni novac: računi, financijska tržišta i bezgotovinska plaćanja već su se mogli voditi u eurima, dok su se u svakodnevnom životu i dalje upotrebljavale nacionalne novčanice i kovanice. Gotovinski euro pušten je u optjecaj tek početkom 2002. Bivše su valute nakon uglavnom kratkog prijelaznog razdoblja povučene iz platnog prometa.

S monetarnom unijom nadležnost za monetarnu politiku prešla je s nacionalnih središnjih banaka na Eurosustav. Njega čine Europska središnja banka i središnje banke država europodručja. Odluke o ključnim kamatnim stopama i drugim mjerama monetarne politike od tada se donose zajednički. Financijska i proračunska politika, s druge strane, u osnovi je ostala zadaća pojedinih država članica, ali se koordinirala europskim pravilima. Monetarna je unija tako povezala zajedničku monetarnu politiku s državnim proračunima za koje su i dalje bile odgovorne pojedinačne države.

Na početku je europodručju pripadalo jedanaest država. Nakon toga pridružile su mu se i druge članice Europske unije; početkom 2009. euro je uvela i Slovačka. U trenutku izdavanja kovanice europodručje je stoga obuhvaćalo 16 država. Nisu sve članice Europske unije sudjelovale u zajedničkoj valuti.

Obljetnica je bila prikladna za zajedničko izdanje više država jer monetarna unija nije nacionalna, nego zajednički stvorena institucija. I izbor motiva organiziran je na europskoj razini: građani i stanovnici Europske unije mogli su putem interneta glasati za nekoliko prijedloga. Jedinstvena strana s motivom, uz istodobno nacionalno označena izdanja, pritom je odražavala i samu konstrukciju eura.