Coincard – nizozemska verzija

Obljetnica se odnosi na belgijski zakon od 27. ožujka 1948. Njime je ženama na izborima za nacionalni parlament načelno dodijeljeno pravo glasa pod istim uvjetima kao i muškarcima. Prvi su put to pravo mogle ostvariti na parlamentarnim izborima 26. lipnja 1949. Budući da u Belgiji postoji obveza glasanja, žene time nisu samo stekle biračko pravo, nego su načelno bile i obvezne sudjelovati na izborima.

Uvođenje tog prava bilo je rezultat postupnog razvoja. Nakon Prvoga svjetskog rata opće i jednako biračko pravo u početku je u biti ostvareno samo za muškarce. Određene skupine žena doduše stekle su ograničena politička prava, no opće biračko pravo na nacionalnoj razini zasad im je ostalo uskraćeno. Od 1920. žene su smjele sudjelovati na općinskim izborima. Osim toga, već su mogle biti birane na političke dužnosti, iako većina njih još nije smjela osobno glasati za nacionalni parlament. Marie Janson postala je 1921. prva žena u belgijskom Senatu; senatori su je kooptirali.

Kašnjenje je bilo povezano i sa stranačkim kalkulacijama. U tadašnjoj se raspravi često pretpostavljalo da su žene pod snažnijim utjecajem Katoličke crkve te da bi stoga uglavnom glasale za katoličke stranke. To je oblikovalo i potporu i protivljenje proširenju biračkog prava. Belgija je nacionalno biračko pravo žena uvela kasnije od nekoliko susjednih država. U Francuskoj je ono bilo uvedeno 1944., a u Nizozemskoj već 1919.

Reformom iz 1948. ukinuta je pravna razlika između muških i ženskih birača na nacionalnim izborima. Stoga je 75. obljetnica bila povod za podsjećanje na završetak tog dugog procesa i na uključivanje žena u parlamentarno oblikovanje političke volje. Izdavanje kovanice ne nadovezuje se samo na jedne izbore, nego na zakonski temelj političke ravnopravnosti na nacionalnoj razini.