2 eura PP

Hrvatska je 2013. pristupila Europskoj uniji. Time je načelno preuzela i obvezu uvođenja eura čim budu ispunjeni za to utvrđeni uvjeti. Za razliku od država s ugovorno dogovorenom iznimkom, Hrvatska nije imala trajno pravo zadržati svoju nacionalnu valutu.

Važan međukorak bilo je pristupanje tečajnom mehanizmu II 2020. U tom je postupku hrvatska kuna morala pokazati dovoljnu stabilnost u odnosu na euro. Osim toga, provjeravani su takozvani kriteriji konvergencije. Oni se, među ostalim, odnose na stabilnost cijena, javne financije, dugoročne kamatne stope i usklađenost nacionalnih propisa s pravilima Europske ekonomske i monetarne unije. Nakon pozitivne ocjene nadležna tijela EU-a 2022. donijela su odluku o pristupanju Hrvatske europodručju. Tečaj konverzije neopozivo je utvrđen na 7,53450 kuna za jedan euro.

Kuna je od 1994. bila hrvatska valuta. Zamijenila je hrvatski dinar, koji je tijekom državnog osamostaljenja od Jugoslavije bio uveden kao prijelazna valuta. Prelazak na euro time je okončao razdoblje samostalne hrvatske monetarne politike koje je trajalo gotovo tri desetljeća. Hrvatska je postala dvadeseta članica europodručja.

Gospodarski gledano, zemlja je i prije toga bila usko povezana s eurom. Dio štednje i kredita bio je vođen u eurima ili vezan uz euro. Turizam, vanjska trgovina i financijski odnosi također su bili snažno usmjereni prema drugim državama EU-a i europodručja. Pristupanjem su ukinuti troškovi konverzije u odnosu na te države, a istodobno je nadležnost za monetarnu politiku prenesena na Eurosustav, u kojem od tada sudjeluje Hrvatska narodna banka.

Izdavanje prigodne kovanice bilo je logično jer je promjena valute predstavljala jasno datiran korak europske integracije. Istodobno je to bila prva hrvatska prigodna kovanica od 2 eura. Motiv stoga povezuje pripadnost zajedničkom monetarnom području s neposredno prepoznatljivim državnim simbolom identiteta.