2 Euro KS/BN

Talijansko vojno zrakoplovstvo seže dalje u prošlost od samostalnog ratnog zrakoplovstva. U početku su zrakoplovi i zračni brodovi bili dodijeljeni kopnenoj vojsci, odnosno mornarici. Tijekom Talijansko-turskog rata 1911./12. Italija je upotrebljavala zrakoplove za izviđanje i bombardiranje. U Prvom svjetskom ratu vojno zrakoplovstvo razvilo se u zasebno područje djelovanja, ali je organizacijski ostalo dijelom postojećih grana oružanih snaga.

Dana 28. ožujka 1923. fašistička je vlada osnovala **Regia Aeronautica**, „Kraljevsko ratno zrakoplovstvo“, kao samostalnu granu oružanih snaga. Time je organizacijski izjednačeno s kopnenom vojskom i mornaricom. Tijekom sljedećih godina zrakoplovstvo se koristilo i za državnu samopromociju, primjerice rekordnim letovima i formacijskim letovima na velike udaljenosti. Istodobno je Regia Aeronautica sudjelovala u talijanskim kolonijalnim ratovima, Španjolskom građanskom ratu i Drugom svjetskom ratu.

Nakon primirja 1943. talijanske zračne snage bile su podijeljene: jedan se dio borio na strani Saveznika, dok je drugi bio podređen fašističkoj Talijanskoj Socijalnoj Republici. Ukidanjem monarhije 1946. nestao je naziv „Regia“; od tada naziv glasi **Aeronautica Militare**.

Nakon Drugog svjetskog rata ratno je zrakoplovstvo ponovno izgrađeno u uvjetima republikanskog državnog uređenja. Pristupanjem Italije NATO-u 1949. uključeno je u zapadni sustav savezništava. Njegove današnje zadaće uključuju nadzor i obranu talijanskog zračnog prostora, sudjelovanje u međunarodnim misijama te zadaće potrage i spašavanja. Zrakoplovi i helikopteri te grane oružanih snaga upotrebljavaju se i pri prirodnim katastrofama te za medicinski prijevoz.

Obljetnica se stoga odnosi na institucionalno osamostaljenje 1923., a ne na početak talijanskog vojnog zrakoplovstva u cjelini. Stota obljetnica bila je neposredan povod da se taj razvoj prikaže na optjecajnoj kovanici.