Estonija · Ugrofinski narodi

Datum izdanja16. lip 2021.

Ukupna naklada1.000.000

Maksimum EU-a1.000.000

Izdanja2

Rubni natpisEESTI × 2, naizmjenično uspravno/obrnuto, odvojeno točkama

NatpisEESTI / 2021 / FENNO-UGRIA

DizajnerAl Paldrok, Madis Põldsaar

KovnicaUAB Lietuvos monetų kalykla, Vilnius (Lithuania)

Povod izdavanja

Prigodna kovanica posvećena je finougrijskim narodima. Motiv, koji se temelji na špiljskim slikama uz Oneško jezero, prikazuje lovca, losa, vodenu pticu i sunce kao simbole njihova životnog ciklusa. U središtu je vodena ptica, zastupljena u umjetnosti i folkloru svih finougrijskih naroda; vidljivi su i natpisi „EESTI”, „2021” i „FENNO-UGRIA”.

Motiv

Oblikovanje nacionalne strane kovanice temelji se na spiljskim crtežima uz Onegasee. Simboli lovca, losa, vodene ptice i Sunca predstavljaju simbolični životni ciklus ugrofinskih naroda. Središnji lik je vodena ptica jer je zastupljena u umjetnosti i folkloru svih ugrofinskih naroda. U gornjem desnom dijelu polukružno su prikazani naziv države „EESTI“, a zatim godina „2021“. U donjem lijevom dijelu nalazi se natpis „FENNO-UGRIA“.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.

Pozadina teme

Ugrofinski“ se u prvom redu odnosi na jezičnu srodnost, a ne na jedinstvenu etničku ili političku zajednicu. Odgovarajući jezici pripadaju uralskoj jezičnoj obitelji. Među njima su estonski, finski i mađarski te brojni manjinski jezici sjeveroistočne Europe i zapadnog Sibira, među ostalima karelski, komijski, marijski, udmurtski, nekoliko samskih jezika te jezici Hanta i Mansija. Te se zajednice znatno razlikuju po vjeri, povijesti i načinu života.

Za Estoniju ta je jezična srodnost od posebne važnosti u identitetskoj politici. Estonski pripada baltičko-finskom ogranku i blisko je srodan finskom jeziku. Kontakte s drugim uralskojezičnim zajednicama od 19. stoljeća održavali su jezikoslovci, etnolozi i kulturne udruge. Tijekom sovjetske vladavine ugrofinska pripadnost istodobno je pružala kulturni referentni okvir koji je nadilazio granice Sovjetskog Saveza.

Nakon njegova raspada nastali su novi oblici suradnje. Od 1990-ih godina predstavnici ugrofinskih i drugih uralskih naroda sastaju se na svjetskim kongresima. Pritom se, među ostalim, raspravlja o nastavi jezika, medijima, kulturnoj samorganizaciji i položaju manjih skupina stanovništva. Mnogi su njihovi jezici izloženi snažnom pritisku asimilacije i njima govori sve manji broj ljudi. Godine 2021. Tartu je bio domaćin osmog Svjetskog kongresa ugrofinskih naroda. Izdanje kovanice time je bilo povezano sa suvremenim estonskim kontekstom međunarodne ugrofinske suradnje.

Predlošci koji se nazivaju „špiljskim slikarijama“ zapravo su prapovijesne stijenske gravure, takozvani petroglifi. Nalaze se na istočnoj obali Oneškog jezera, u današnjoj Ruskoj Republici Kareliji. Prikazi pružaju uvid u predodžbe zajednica iz kamenog doba, a da ih se pritom ne može izravno poistovjetiti s današnjim narodima. Vodene ptice pojavljuju se i u različitim uralskim pričama o stvaranju svijeta: ptica često zaroni u pramore i izroni s grumenom zemlje, od koje nastaje kopno. Takvi predani motivi omogućuju kulturno-povijesnu poveznicu između arheoloških prikaza i kasnijeg folklora.