Finska · 90 godina neovisnosti

Finska je do 1809. pripadala Švedskom Carstvu. Nakon švedsko-ruskog rata postala je kao Veliko Vojvodstvo dio Ruskog Carstva. Pritom je zadržala vlastite institucije i određenu unutarnju autonomiju. Međutim, krajem 19. stoljeća ruska je vlada pokušala snažnije uključiti Finsku u Carstvo. Ta politika, nazvana rusifikacijom, pojačala je finsku želju za političkim samoodređenjem.

Ruske revolucije 1917. otvorile su put državnom osamostaljenju. Nakon careve abdikacije isprva je bilo sporno kome pripada vrhovna vlast koju je dotad izvršavao monarh. Boljševičko preuzimanje vlasti u Rusiji dodatno je pojačalo neizvjesnost. Finski Senat pod vodstvom Pehra Evinda Svinhufvuda početkom prosinca podnio je parlamentu deklaraciju o neovisnosti. Parlament ju je prihvatio 6. prosinca 1917.; taj je datum poslije postao finskim nacionalnim blagdanom.

Za novu državu potom je bilo potrebno međunarodno priznanje. Sovjetska Rusija priznala je neovisnost Finske na prijelazu iz 1917. u 1918. godinu, nakon čega su uslijedila priznanja drugih država. Osamostaljenje, međutim, nije riješilo unutarnje sukobe u zemlji. Početkom 1918. počeo je građanski rat između „Crvenih“, koji su uglavnom potjecali iz radničkog pokreta, i građansko-konzervativnih „Bijelih“. Rat je završio u svibnju pobjedom Bijelih i ostavio duboke političke i društvene podjele. Finska se nakon toga razvila u parlamentarnu republiku.

Motiv na kovanici ne prikazuje određenu povijesnu osobu ni konkretno mjesto. Zajednički pokret posade može se prije shvatiti kao simbol suradnje i zajednički određenog smjera. Oblikovanje tako ne upućuje samo na čin osnivanja države, nego i na zadaću okupljanja različitih društvenih skupina u neovisnoj zajednici. Odabir povoda nadovezao se na središnji državni spomendan Finske te je obljetnicu istodobno učinio vidljivom u svakodnevnom platnom prometu europodručja.