Blister polirana ploča

Ljetne olimpijske igre u Tokiju bile su Igre XXXII. olimpijade. Moderne olimpijske igre potječu od obnove antičke tradicije natjecanja na poticaj Pierre de Coubertin; prve ljetne igre modernog doba održane su 1896. u Ateni. Tokio je nakon 1964. po drugi put bio domaćin. Time je japanska prijestolnica postala prvi azijski grad koji je dvaput bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara.

Unatoč promijenjenom razdoblju održavanja, službeni naziv „Tokyo 2020” ostao je nepromijenjen. Takav postupak u povijesti modernih igara nije imao presedana: ranije su Olimpijske igre tijekom dvaju svjetskih ratova bile otkazane, ali nisu bile odgođene za neku kasniju godinu. Natjecanja su održana uz opsežne mjere zaštite od zaraze. Stranim gledateljima nije bio dopušten dolazak, a i za domaću javnost vrijedila su dalekosežna ograničenja.

U sportski program prvi su put uvršteni skateboarding, sportsko penjanje i surfanje. Karate je uvršten kao dodatni sport zemlje domaćina; bejzbol i softball vratili su se u olimpijski program. Portugal je osvojio četiri medalje. Pedro Pichardo pobijedio je u troskoku, a Patrícia Mamona osvojila je srebro u istoj disciplini. Fernando Pimenta osvojio je broncu u kajaku jednosjedu na 1.000 metara, a judaš Jorge Fonseca broncu u težinskoj kategoriji do 100 kilograma.

Portugalski olimpijski odbor, čiji je znak uključen u oblikovanje kovanice, nacionalni je predstavnik olimpijskog pokreta. Zajedno sa sportskim savezima organizira sudjelovanje Portugala na Igrama. Portugal je na Ljetnim olimpijskim igrama zastupljen od 1912. i od tada je sudjelovao na svakom izdanju. Izdanje kovanice tako se ne nadovezuje samo na međunarodni sportski događaj, nego i na dugu institucionalnu povezanost Portugala s olimpijskim pokretom. Konkretni povod dodatno su obilježili izvanredni organizacijski uvjeti i portugalski rezultati.