Vatikan · 25. obljetnica obnove Sikstinske kapele

Datum izdanja1. lis 2019.

Ukupna naklada83.000

Maksimum EU-a91.000

Izdanja3

Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako

NatpisCITTÀ DEL VATICANO / CAPPELLA SISTINA — FINE DEI RESTAURI / 1994-2019 / R / D. LONGO

DizajnerDaniela Longo (Annalisa Masini)

KovnicaInstituto Poligrafico e Zecca Dello Stato, Roma

Povod izdavanja

Kovanica obilježava završetak obnove Sikstinske kapele prije 25 godina (1994–2019). Motiv prikazuje „Posljednji sud” u Sikstinskoj kapeli, okružen natpisima „CITTÀ DEL VATICANO” i „CAPPELLA SISTINA — FINE DEI RESTAURI” te godinama „1994-2019”.

Motiv

Prikazan je Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli. Lijevo je polukružno ispisan naziv države izdavanja „CITTÀ DEL VATICANO“. Desno su polukružno ispisani natpisi „CAPPELLA SISTINA — FINE DEI RESTAURI“ i godine „1994-2019“. Desno se nalazi i oznaka kovnice „R“, a dolje ime umjetnika „D. LONGO“.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europe.

Pozadina teme

Sikstinska kapela pripada Apostolskoj palači u Vatikanu. Izgrađena je pod papom Sixtusom IV. krajem 15. stoljeća i nazvana po njemu. I danas služi za papinska bogoslužja i kao mjesto konklave, na kojoj kardinali biraju novog papu. Njezino uređenje stoga povezuje religijski svijet slika renesanse s ključnim zadaćama papinstva.

Bočne zidove oslikali su umjetnici poput Sandro Botticellija, Pietro Perugina i Domenico Ghirlandaija prizorima iz života Mojsija i Krista. Michelangelo je po nalogu pape Juliusа II. između 1508. i 1512. izradio freske na svodu. U središtu su prikazi iz Knjige Postanka, među njima i stvaranje Adama. Više od dva desetljeća poslije Michelangelo se vratio kako bi oslikao oltarni zid prikazom „Posljednjeg suda“. Djelo je nastalo za pontifikata papa Clemensa VII. i Paula III. te prikazuje Krista kao suca svijeta, okruženog svetima, kao i uskrsnulim, spašenim i prokletim ljudima.

Tijekom stoljeća na freskama su se nakupili prašina, čađa i naslage. Tome su se pridružili stariji zahvati i preslici. Opsežna restauracija započela je 1980. najprije na manjim dijelovima zidova, a potom je proširena na svod i oltarni zid. Restauratori su uklonili slojeve nečistoće i ranije premaze, stabilizirali ugrožena područja te proučili Michelangelovu slikarsku tehniku.

Rezultat je otkrio znatno svjetlije i intenzivnije obojeno uređenje nego što se prije moglo uočiti. Zahvati su istodobno potaknuli stručne rasprave: kritičari su strahovali da su tijekom čišćenja mogli biti izgubljeni detalji koje je izveo Michelangelo; drugi su ukazivali na nova saznanja o njegovoj fresko-tehnici. Kasniji preslici, među njima i pojedine zastiruće tkanine na likovima koji su izvorno bili nagi, djelomično su sačuvani kao svjedočanstva povijesti recepcije.

Obljetnica restauracije pružila je Vatikanu povod da podsjeti kako na Michelangelovo djelo tako i na zadaću očuvanja intenzivno korištenog vjerskog i kulturnog mjesta.