2 Euro KS/BN

Finska riječ „Sauna” preuzeta je u brojne jezike. Odnosi se na zagrijanu prostoriju u kojoj se voda polijeva po vrućem kamenju. Para koja pritom nastaje i s njom povezan osjećaj topline na finskom se nazivaju „löyly”. Uobičavljeno je više boravaka u vrućoj prostoriji, između kojih slijede hlađenje, pranje i razdoblja odmora. Za hlađenje, ovisno o mjestu, služe vanjski zrak, tuš ili voda. Svežnjem svježih brezovih grančica, koje se regionalno nazivaju „vihta” ili „vasta”, koža se može lagano udarati.

Tradicija sauniranja razvijala se tijekom stoljeća u različitim oblicima. Dimna sauna nema dimnjak: dim iz vatre na drva najprije ispuni prostoriju, a prije sauniranja ispušta se iz nje. Kasnije su se proširile saune grijane na drva s odvodom dima. Električno grijani sustavi omogućili su saune i u gradskim stambenim kućama i stanovima. Uz privatne saune postoje i javne saune te zajedničke saune u stambenim zgradama, poduzećima i objektima za slobodno vrijeme.

Povijesno sauna nije bila samo mjesto za njegu tijela. U seoskim je kućanstvima pružala topao, razmjerno čist i izdvojen prostor. Zbog toga se neko vrijeme koristila i za porode i njegu bolesnika. Danas sauniranje prije svega služi čišćenju, opuštanju i druženju. Dio je i obiteljske svakodnevice i blagdana te boravaka u kućama za odmor. Razgovori su mogući, ali se mir i suzdržanost na mnogim mjestima smatraju dijelom uobičajenih pravila sauniranja.

Izdanje kovanice ne podsjeća na pojedinačni povijesni događaj ili obljetnicu. Umjesto toga odabrana je praksa raširena u svakodnevnom životu, koja je usko povezana s finskim identitetom, a istodobno se na međunarodnoj razini povezuje s Finskom. Kulturna je važnost kasnije potvrđena i na međunarodnoj razini: 2020. UNESCO je kulturu sauniranja u Finskoj uvrstio na svoj Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.