Luksemburg · 50 godina Rimskih ugovora

Rimskim ugovorima” smatraju se dva odvojena sporazuma: Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). Ugovorne stranke bile su Belgija, Bundesrepublik Deutschland, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Oba su ugovora stupila na snagu početkom 1958.

EEZ je trebala tješnje povezati gospodarstva država sudionica. Među ostalim, predviđeni su bili postupno ukidanje carina, zajednička vanjska carina i razvoj zajedničkog tržišta. Ono je trebalo omogućiti slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. Tome su se pridružila zajednička područja politike, osobito poljoprivreda i trgovina. U pozadini je bila nakon Drugoga svjetskog rata zastupljena ideja da bi trajna suradnja i gospodarska povezanost mogle otežati nastanak novih sukoba među europskim državama.

Euratom je imao drukčiju, uže definiranu zadaću. Zajednica je trebala koordinirati civilnu uporabu nuklearne energije, poticati istraživanja i ulaganja te zajednički urediti opskrbu nuklearnim materijalom i njegov nadzor. U 1950-im godinama mnoge su vlade nuklearnu energiju smatrale mogućim odgovorom na sve veću potrebu za energijom i ovisnost o uvezenim gorivima.

Ugovori su se nadovezali na već postojeću Europsku zajednicu za ugljen i čelik, ali su suradnju proširili na velike dijelove gospodarstva. Institucije i postupci koje su stvorili kasnije su više puta mijenjani. Iz EEZ-a razvila se Europska zajednica, koja je naposljetku postala dijelom današnje Europske unije. Euratom i dalje postoji kao zasebna ugovorna zajednica.

Svečanost potpisivanja održana je u Palazzo dei Conservatori na Kapitolu, dijelu današnjeg kapitolinskog muzejskog kompleksa. Mjesto je povezivalo nove europske institucije s Rimom kao povijesnom referentnom točkom.

Za obljetnicu je prvi put izdana zajednička prigodna kovanica od 2 eura država europodručja. Jedinstveni motiv naglasio je da Rimski ugovori nisu bili samo dio nacionalne vanjske politike, nego i zajednički temelj europske integracije. Natpisi i države izdavateljice ipak su ostali nacionalno prilagođeni.