Numizmatičko pismo

Prikazani svetac je Jakov Stariji, jedan od dvanaestorice Isusovih apostola i brat evanđelista Ivana. Prema Novom zavjetu pripadao je užem krugu učenika i pogubljen je za vladavine kralja Heroda Agripe I. Srednjovjekovna predaja povezuje Jakova s Pirenejskim poluotokom. Prema toj predaji, njegovi su posmrtni ostaci dospjeli u Galiciju i ondje bili pronađeni početkom 9. stoljeća. Taj se prijenos ne može povijesno dokazati, no predaja o grobu postavila je temelje za nastanak hodočasničkog odredišta. Naziv Santiago potječe od španjolskog naziva za svetog Jakova.

Iznad štovanoga groba najprije je nastalo svetište, a poslije katedrala. Izgradnja njezina romaničkog sklopa započela je u 11. stoljeću, a tijekom sljedećih stoljeća katedrala je više puta proširivana i preuređivana. Zbog toga zgrada objedinjuje romaničke, gotičke i barokne elemente. Sveta vrata nalaze se na istočnoj strani katedrale. Otvaraju se samo u takozvanim svetim Jakovljevim godinama, kada blagdan apostola 25. srpnja pada u nedjelju. Prolazak kroz njih tada je dio vjerskih običaja hodočasnika.

Od srednjega vijeka različite su rute iz brojnih dijelova Europe vodile u Galiciju. Uz te su putove nastajale crkve, samostani, konačišta, hospiciji i mostovi. Takozvani Codex Calixtinus iz 12. stoljeća sadržava, među ostalim, podatke o etapama, svetištima i mjesnim običajima te se smatra ranim svjedočanstvom organiziranog hodočašća. Jakobova školjka postala je raširenim prepoznatljivim znakom hodočasnika svetog Jakova.

Izdanje pripada španjolskoj seriji prigodnih kovanica od 2 eura posvećenoj lokalitetima UNESCO-ove svjetske baštine u Španjolskoj. Stoga izbor motiva nije povezan s pojedinačnom obljetnicom. Likom apostola i Svetim vratima odabrana su dva elementa koja neposredno povezuju vjerski cilj hodočašća i katedralu.