2 Euro KS/BN

Državne deklaracije iz 1918. godine nastale su u kontekstu Prvoga svjetskog rata, raspada Ruskog Carstva i privremene njemačke okupacije Baltika. Tri su zemlje ostvarile osnivanje odnosno obnovu svoje države u različitim trenucima: Litva je 16. veljače, Estonija 24. veljače, a Latvija 18. studenoga 1918. proglasila svoju državnu neovisnost.

Različito nazivlje ima povijesne razloge. Estonija i Latvija prvi su put 1918. osnovane kao moderne, samostalne nacionalne države. Litva se, nasuprot tomu, izričito nadovezala na stariju državnu tradiciju. Veliko Vojvodstvo Litve postojalo je stoljećima, a poslije je bilo dio Poljsko-litavske plemićke Republike. Nakon njezinih podjela krajem 18. stoljeća litavska su područja uglavnom dospjela pod rusku vlast. Litavski akt o neovisnosti iz 1918. stoga je govorio o obnovi neovisne države.

Nakon deklaracija uslijedili su vojni sukobi oko granica, političkog poretka i stvarnog suvereniteta. Tek nakon ratova za neovisnost i diplomatskih priznanja tri su se republike mogle učvrstiti. Njihova prva faza državne samostalnosti završila je 1940. okupacijom i pripajanjem Sovjetskom Savezu. Nakon njemačke okupacije tijekom Drugoga svjetskog rata ponovno je uslijedila sovjetska vlast.

U završnoj fazi Sovjetskog Saveza pokreti za neovisnost triju zemalja usko su surađivali. Nadaleko vidljiv znak bio je „Baltički put” 1989. godine, ljudski lanac kroz Estoniju, Latviju i Litvu. Litva je 1990. proglasila obnovu svoje neovisnosti, a Estonija i Latvija slijedile su je 1991. Od tada su države razvijale zajedničke političke interese, među ostalim u europskoj i sigurnosnoj suradnji.

Zajedničko izdanje kovanica stoga je bilo logično: obljetnice su se doduše odnosile na tri odvojena državna akta, ali istodobno i na usporediva iskustva sa stranom vlašću, državnim potvrđivanjem vlastite samostalnosti i obnovljenim suverenitetom. Od 2004. sve tri zemlje članice su Europske unije.