Italija · 70. obljetnica nastanka talijanskog Ustava

Ustav je nastao nakon završetka fašističke diktature i Drugoga svjetskog rata. Prije toga se talijanski državni poredak temeljio na dokumentu Statuto Albertino iz 1848., ustavu Kraljevine Sardinije, koji je kasnije bio preuzet za Kraljevinu Italiju. Budući da se taj statut mogao lako mijenjati običnim zakonima, nije spriječio preuzimanje vlasti i vladavinu fašizma.

Dana 2. lipnja 1946. Talijanke i Talijani izjasnili su se na referendumu za republiku, a protiv monarhije. Istodobno je izabrana Ustavotvorna skupština. Žene su pritom prvi put na nacionalnoj razini sudjelovale na političkim izborima u Italiji i mogle biti izabrane. Skupština je nakon diktature, rata i njemačke okupacije trebala uspostaviti novi demokratski poredak. U izradi su ponajprije sudjelovale kršćanskodemokratske, socijalističke, komunističke i liberalne snage. Unatoč političkim suprotnostima, postigle su kompromise o temeljnim pravima i državnim institucijama.

Ustav proglašava Italiju demokratskom republikom utemeljenom na radu i izvodi državnu vlast iz naroda. Štiti osobna i socijalna prava, uređuje parlamentarni sustav vlasti i, među ostalim, predviđa neovisno pravosuđe, regionalnu samoupravu i ustavni sud. Jednom prijelaznom odredbom zabranjuje se ponovna uspostava raspuštene fašističke stranke.

Enrico De Nicola bio je pravnik i političar liberalne tradicije. Nakon završetka monarhije izabran je kao nadstranačka prijelazna osoba; s novim državnim poretkom postao je prvi predsjednik Republike. Alcide De Gasperi, vodeći kršćanski demokrat i protivnik fašizma, obilježio je prve poslijeratne vlade. Umberto Terracini bio je član Komunističke partije, a tijekom fašističke vladavine bio je zatvoren i prognan. To troje predstavljalo je različite političke smjerove koji su sudjelovali u ustavotvornom procesu.

Rečenica „Con sicura coscienza” pripisuje se De Nicoli u vezi s potpisivanjem: tekst je pažljivo pročitao i mogao ga je potpisati mirne savjesti. Obljetnica je bila povod za podsjećanje na demokratsko ponovno utemeljenje Italije i njezinu pravnu osnovu koja je i danas na snazi.