2 Euro KS/BN

Titus Livius rođen je 59. pr. Kr. u Pataviumu, današnjoj Padovi. Živio je u razdoblju dubokih političkih promjena: Rimska Republika raspala se uslijed građanskih ratova, dok je pod Augustom nastao monarhijski oblik vlasti. Za razliku od mnogih rimskih povjesničara, Livius, koliko je poznato, nije obnašao ni senatorsku dužnost ni vojno zapovjedništvo. Najveći dio svoje djelatnosti posvetio je prikazu rimske prošlosti.

Njegovo glavno djelo nosi naslov „Ab urbe condita“, odnosno „Od osnutka grada“. Obuhvaćalo je 142 knjige i pripovijedalo povijest Rima od mitskih početaka do Augustova vremena. U cijelosti je sačuvano samo 35 knjiga; o ostalim dijelovima poznati su sažeci i pojedini fragmenti. Među sačuvanim dijelovima nalaze se pripovijesti o ranoj Republici te o Drugom punskom ratu protiv Kartage i Hanibala.

Livius se oslanjao na starija rimska povijesna djela i građu je uglavnom raspoređivao po godinama. Njegov prikaz nije trebao samo bilježiti događaje. Na primjerima osoba i sukoba prikazivao je oblike ponašanja poput ispunjavanja dužnosti, ambicije, vjernosti ili zlouporabe moći. Govori povijesnih aktera pritom su književno oblikovani i služili su objašnjavanju političkih odluka i moralnih sukoba. Stoga suvremena historiografija razlikuje izvornu vrijednost njegovih podataka od pripovjednog oblika njegova djela.

Od renesanse se Livius intenzivno čitao. Niccolò Machiavelli uzeo je prvih deset knjiga kao polazište za svoje djelo „Discorsi“ o republikanskom poretku, političkim institucijama i očuvanju državne slobode. Time je Livius, daleko izvan antičke historiografije, utjecao na europsku političku misao.

Za Italiju sjećanje na njega povezuje rimsku baštinu s konkretnim regionalnim podrijetlom u Padovi. Okrugla obljetnica stoga je pružila razumljiv povod za odavanje počasti antičkom autoru čiji je prikaz trajno utjecao na kasniju sliku rimske povijesti.