Italija · 2000. obljetnica smrti: Titus Livius

Datum izdanja23. lip 2017.

Ukupna naklada1.500.000

Maksimum EU-a1.500.000

Izdanja3

Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako

NatpisRI / C.M. / 17 / 2017 / R / TITO • LIVIO

DizajnerClaudia Momoni

KovnicaInstituto Poligrafico e Zecca Dello Stato, Roma

Povod izdavanja

Kovanica obilježava dvijetisućitu obljetnicu smrti rimskog povjesničara Titusa Liviusa. Motiv prikazuje njegovu bistu prema djelu autora Lorenzo Larese Moretti, okruženu kružnicom od točaka i natpisom „TITO • LIVIO“. Osim toga, prikazani su amblem Talijanske Republike „RI“, inicijali graverke Claudia Momoni „C.M.“, godine „17“ i „2017“ te oznaka kovnice „R“ kovnice u Rimu.

Motiv

Poprsje rimskog povjesničara Titus Livius prema djelu autora Lorenzo Larese Moretti; na lijevoj strani prikazani su amblem Talijanske Republike „RI” i inicijali graverke Claudia Momoni „C.M.”; na desnoj strani vidljive su brojke „17” i „2017”, odnosno godina smrti Liviusa i godina izdanja kovanice, kao i oznaka kovnice u Rimu „R”; oko njih se nalazi kružnica od točaka i natpis „TITO • LIVIO”.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.

Pozadina teme

Titus Livius rođen je 59. pr. Kr. u Pataviumu, današnjoj Padovi. Živio je u razdoblju dubokih političkih promjena: Rimska Republika raspala se uslijed građanskih ratova, dok je pod Augustom nastao monarhijski oblik vlasti. Za razliku od mnogih rimskih povjesničara, Livius, koliko je poznato, nije obnašao ni senatorsku dužnost ni vojno zapovjedništvo. Najveći dio svoje djelatnosti posvetio je prikazu rimske prošlosti.

Njegovo glavno djelo nosi naslov „Ab urbe condita“, odnosno „Od osnutka grada“. Obuhvaćalo je 142 knjige i pripovijedalo povijest Rima od mitskih početaka do Augustova vremena. U cijelosti je sačuvano samo 35 knjiga; o ostalim dijelovima poznati su sažeci i pojedini fragmenti. Među sačuvanim dijelovima nalaze se pripovijesti o ranoj Republici te o Drugom punskom ratu protiv Kartage i Hanibala.

Livius se oslanjao na starija rimska povijesna djela i građu je uglavnom raspoređivao po godinama. Njegov prikaz nije trebao samo bilježiti događaje. Na primjerima osoba i sukoba prikazivao je oblike ponašanja poput ispunjavanja dužnosti, ambicije, vjernosti ili zlouporabe moći. Govori povijesnih aktera pritom su književno oblikovani i služili su objašnjavanju političkih odluka i moralnih sukoba. Stoga suvremena historiografija razlikuje izvornu vrijednost njegovih podataka od pripovjednog oblika njegova djela.

Od renesanse se Livius intenzivno čitao. Niccolò Machiavelli uzeo je prvih deset knjiga kao polazište za svoje djelo „Discorsi“ o republikanskom poretku, političkim institucijama i očuvanju državne slobode. Time je Livius, daleko izvan antičke historiografije, utjecao na europsku političku misao.

Za Italiju sjećanje na njega povezuje rimsku baštinu s konkretnim regionalnim podrijetlom u Padovi. Okrugla obljetnica stoga je pružila razumljiv povod za odavanje počasti antičkom autoru čiji je prikaz trajno utjecao na kasniju sliku rimske povijesti.