2 eura PP

Petrus i Paulus pripadaju prvoj generaciji kršćanstva i u crkvenoj se predaji usko povezuju s Romom. Petrus, podrijetlom ribar iz Galiläe, bio je jedan od dvanaestorice Isusovih apostola. Evanđelja ga prikazuju kao glasnogovornika kruga učenika. Njegovo priznanje Isusa kao Krista poslije je postalo jednom od osnova nauka o posebnoj zadaći Petrusa. Rimokatolička Crkva papu smatra njegovim nasljednikom na biskupskoj stolici u Romu.

Paulus, u početku poznat pod imenom Saulus, potjecao je iz Tarsusa, bio je židovskog podrijetla i rimski građanin. Nakon što je progonio ranu kršćansku zajednicu, i sam je nakon doživljenog obraćenja postao misionar. Na nekoliko je putovanja osnivao i vodio zajednice ponajprije na području istočnog Sredozemlja. Njegove poslanice sačuvane u Novom zavjetu obrađuju pitanja vjere i probleme ranih zajednica. Zbog svojega djelovanja među nežidovskim stanovništvom naziva se „apostolom naroda“.

Novi zavjet ne izvještava neposredno o smrti dvojice apostola. Prema ranokršćanskoj predaji, ipak su umrli u Romu za vladavine cara Nera. Petrus je navodno bio razapet, a Paulus, kao rimski građanin, pogubljen odrubljivanjem glave. Točne godine i okolnosti povijesno se ne mogu pouzdano utvrditi; njihova se smrt često smješta u vrijeme Neronova progona kršćana nakon požara u Romu 64. godine. Obilježavanje obljetnice 2017. temelji se na tradicionalnom datiranju u 67. godinu.

Obojica se liturgijski slave 29. lipnja. Na mjestima koja se štuju kao njihove grobnice podignute su Petersbasilika u Vatikanu i bazilika Sankt Paul vor den Mauern. Za državu Vatikanstadt obljetnica je stoga bila prikladna jer je Petrus povezan s papinskom službom, a oba apostola s počecima rimske Crkve.