SOK PP

Finska je stoljećima pripadala Švedskom Carstvu. Kao posljedica Švedsko-ruskog rata 1808./09. područje je pripalo Rusiji i kao Veliko Vojvodstvo Finske uključeno u Rusko Carstvo. Imala je vlastite institucije i određenu unutarnju samoupravu. Međutim, krajem 19. stoljeća ruska je vlada pokušala snažnije ujednačiti upravu i zakonodavstvo. Ta politika, nazvana rusifikacijom, ojačala je finski nacionalni pokret.

U oblikovanju vlastitog nacionalnog identiteta pridonijeli su i jezik i kultura. Uz švedski jezik, koji je dugo prevladavao u upravi i obrazovanju, finski jezik dobio je u 19. stoljeću veći javni značaj. Oba su jezika do danas službeni jezici. Književnost, narodna poezija i likovna umjetnost služile su nacionalnom pokretu za prikazivanje Finske kao samostalnog kulturnog i političkog prostora.

Slom Ruskog Carstva u revolucionarnoj 1917. godini otvorio je put državnom odvajanju. Nakon boljševičkog preuzimanja vlasti u Rusiji, finski je Senat podnio deklaraciju o neovisnosti, koju je parlament prihvatio 6. prosinca. Taj se dan od tada obilježava kao finski Dan neovisnosti. Nova vlada Sovjetske Rusije ubrzo je priznala državnu samostalnost; slijedile su je i druge države.

Prvi mjeseci nove države bili su obilježeni građanskim ratom između „Crvenih“, koji su uglavnom potjecali iz radničkog pokreta, i građanski-konzervativnih „Bijelih“. Nakon pobjede Bijelih Finska se naposljetku odlučila protiv monarhije. Republikanskim ustavom iz 1919. postavljeni su temelji političkog sustava.

Obljetnica je 2017. bila povod za državni program obilježavanja diljem zemlje, pod geslom zajedničkog stvaranja. Komemorativna kovanica bila je dio tih državnih i društvenih memorijalnih aktivnosti. Mozaik se pritom može shvatiti kao upućivanje na to da se država sastoji od različitih ljudi, regija, jezika i iskustava.