Monaco · 150. obljetnica osnutka Monte Carlo od strane Charles III

Charles III. (1818–1889) bio je knez Monaka od 1856. do svoje smrti. Njegova vladavina odvijala se u razdoblju u kojem je kneževina morala iznova urediti svoje političke i gospodarske temelje. Mjesta Menton i Roquebrune, koja su prethodno pripadala Monaku, već su se 1848. odvojila od vlasti dinastije Grimaldi. Francusko-monaškim ugovorom iz 1861. Monaco se konačno odrekao oba područja; Francuska je zauzvrat priznala suverenitet smanjene kneževine i isplatila odštetu.

Gubitak teritorija smanjio je poljoprivredne površine i dotadašnje državne prihode. Kneževska vlada stoga se sve više oslanjala na turizam i kockanje. Ključnu je ulogu imao francuski poduzetnik François Blanc, koji je već imao iskustva s upravljanjem kockarnicama. Godine 1863. preuzeo je vodstvo novoosnovanog društva Société des Bains de Mer, koje je upravljalo kasinom, hotelima i drugim objektima. Tome je pripadao i Hôtel de Paris, otvoren 1864. godine.

Područje na kojem je nastala nova lječilišna i zabavna četvrt prethodno je bilo poznato kao Plateau des Spélugues. Taj se naziv zbog povezanosti s riječju za „špilje” smatrao neprikladnim za otmjeno ljetovalište. Novi naziv Monte-Carlo u prenesenom značenju znači „Karlova gora” i odnosio se na vladajućeg kneza. Monte Carlo nije samostalan grad, nego gradska četvrt Monaka.

Razvoj je olakšalo povezivanje sa željezničkom prugom uzduž sredozemne obale. Kasino i turizam razvili su se u važne izvore državnih prihoda. Monaco je tako svoje financije mogao u većoj mjeri temeljiti na davanjima i prihodima od koncesija u tom sektoru.

Povod za izdavanje kovanice stoga ne upućuje samo na nadijevanje imena, nego i na nastanak gospodarskog i urbanog modela koji i danas oblikuje Monaco. Istodobno se nadovezuje na povijest dinastije Grimaldi i političko preusmjeravanje kneževine u 19. stoljeću.