2 Euro KS/BN

Pojam „baltička kultura” ovdje ne označava općenito kulture svih zemalja uz Baltičko more. Prije svega se misli na povijesne tradicije baltičkih naroda u istočnom području Baltičkog mora. Njihovi jezici čine zasebnu granu indoeuropske jezične obitelji. Danas se od njih još govore litavski i latvijski, dok je staropruski, koji je također pripadao baltičkim jezicima, izumro u novom vijeku. Balti nikada nisu činili jedinstvenu državu, nego su se sastojali od različitih plemenskih i regionalnih skupina.

Litva je pokrštena tek u kasnom srednjem vijeku. Stoga se elementi predkršćanskih predodžbi razmjerno dugo mogu pratiti u običajima, pjesmama i usmenoj predaji. Među njih pripadaju tumačenja prirode, nebeskih tijela i raščlanjenog svjetskog poretka. Njihovo je točno tumačenje ipak teško: arheološki znakovi i kasnija folklorna predaja ne mogu se jednostavno izjednačiti.

Jantar je fosilizirana smola drveća koja se osobito nalazi na obalama Baltičkog mora. Već u kamenom dobu obrađivao se u nakit, privjeske i druge predmete. Nalazi iz područja Baltičkog mora potvrđuju postojanje pločica, gumbi i figurica s otvorima ili geometrijskim uzorcima. Jantar je putem široko rasprostranjenih trgovačkih i razmjenskih mreža dospijevao i u srednju i južnu Europu. Takozvana Jantarna cesta pritom nije bila jedna unaprijed utvrđena cesta, nego mreža promjenjivih veza između područja Baltičkog mora i južnije smještenih krajeva.

Kao materijal, jantar tako povezuje arheologiju, trgovinu te religijske odnosno simboličke predodžbe. Osim toga, prikladan je kao zajedničko obilježje baltičkog prostora, a da se pritom ne odnosi isključivo na nekog vladara, politički događaj ili pojedino razdoblje.

Izdanje očito nije bilo povezano s konkretnom obljetnicom. Umjesto toga, u središte je stavilo kulturne i jezične korijene Litve unutar baltičkog konteksta. Time se povod razlikovao od prigodnih kovanica koje obrađuju osnivanje država, povijesne ličnosti ili građevine.