Italija · 750. obljetnica rođenja Dantea Alighierija

Datum izdanja26. lip 2015.

Ukupna naklada3.515.000

Maksimum EU-a3.500.000

Izdanja2

Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako

NatpisRI / R / 1265 / 2015 / DANTE ALIGHIERI

DizajnerSilvia Petrassi

KovnicaInstituto Poligrafico e Zecca Dello Stato, Roma

Povod izdavanja

Münze obilježava 750. obljetnicu rođenja Dantea Alighierija (1265–2015). Motiv prikazuje Dantea s otvorenom knjigom ispred Čistilišta („Purgatorio“) iz Božanstvene komedije, prema prikazu Domenica di Michelina u katedrali Santa Maria del Fiore u Firenci. Dopunjuju ga natpis „DANTE ALIGHIERI“, monogram „RI“, oznaka kovnice „R“, inicijali Silvije Petrassi te godine „1265“ i „2015“.

Motiv

Motiv kovanice prikazuje Dantea s otvorenom knjigom u lijevoj ruci, a u pozadini brdo čistilišta („Purgatorio“) iz Božanstvene komedije, kako ga je prikazao slikar Domenico di Michelino (1417.-1491.) u katedrali Santa Maria del Fiore u Firenci; između se nalazi monogram Talijanske Republike „RI“; desno je vidljiva oznaka kovnice u Rimu „R“; pri dnu se nalaze inicijali Silvije Petrassi te godine „1265“ i „2015“ (godina Danteova rođenja odnosno godina izdavanja kovanice); polukružno iznad prikaza proteže se natpis „DANTE ALIGHIERI“.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.

Pozadina teme

Dante Alighieri bio je firentinski pjesnik, politički dužnosnik i učenjak. Sudjelovao je u sukobima između političkih tabora svojega rodnog grada te je jedno vrijeme pripadao njegovim vodećim dužnosnicima. Nakon što su vlast preuzeli protivnički Crni gvelfi, u odsutnosti je osuđen i prognan iz Firence. Budući da se nije vratio, ostatak života proveo je na različitim dvorovima sjeverne Italije. Umro je 1321. u Ravenni.

Njegovo najpoznatije djelo uglavnom je nastalo tijekom progonstva. „Božanstvena komedija” opisuje putovanje kroz tri područja zagrobnog svijeta: pakao, čistilište i raj. Rimski pjesnik Vergil najprije vodi pripovjedača, a poslije tu ulogu preuzima Beatrice. Djelo povezuje kršćansku teologiju i srednjovjekovnu kozmologiju s antičkom književnošću, filozofijom te komentarima politike i povijesti njegova vremena. Dante u djelo uvodi povijesne osobe, mitološka bića i svoje suvremenike te ih, u skladu s njihovim zemaljskim ponašanjem, razvrstava u poredak zagrobnog svijeta.

Dante pjesmu nije napisao na latinskom, tadašnjem jeziku mnogih učenih tekstova, nego na talijanskom pučkom jeziku koji se ponajprije temeljio na toskanskom narječju. Velika raširenost i kasnija kanonizacija njegovih djela pridonijele su tome da taj jezični oblik postane temelj talijanskoga standardnog jezika. Osim toga, među ostalim je napisao „Vita nuova”, spoj pjesama i proznih komentara o Beatrice, kao i rasprave o jeziku i političkom poretku.

U kulturnom pamćenju Italije Dante stoga ne predstavlja samo jedno književno djelo, nego i zajednički jezik zemlje koja je politički ujedinjena tek stoljećima poslije. Njegov portret i prizori iz njegova pjesništva već su dugo prisutni u umjetnosti, spomenicima i državnoj simbolici. Obljetnica je tako Italiji pružila povod da se prisjeti autora čije je djelo usko povezano s nacionalnom književnom i jezičnom poviješću.