SOK BU

Malta je od 1814. godine bila krunska kolonija pod britanskom vlašću. Političko sudjelovanje stanovništva u početku je bilo vrlo ograničeno. Iako je ustav iz 1849. stvorio Vladino vijeće s izabranim zastupnicima, oni nisu činili većinu u odnosu na imenovane članove. Mjerodavne odluke tako su i dalje ostajale u rukama guvernera i kolonijalne uprave.

Reforma iz 1887. promijenila je taj odnos: u Vladinom vijeću izabrani su članovi prvi put imali većinu u odnosu na članove imenovane po službenoj dužnosti ili od strane kolonijalne vlasti. Engleski izraz „zastupljenost većine” ovdje stoga ne označava prvenstveno većinski izborni sustav, nego većinski položaj izabranih predstavnika u zakonodavnom tijelu. Ipak, nije moglo biti govora o općem demokratskom biračkom pravu u današnjem smislu. Pravo glasa bilo je, među ostalim, povezano sa spolom i imovinom odnosno prihodom; veliki dijelovi stanovništva ostali su isključeni. Osim toga, britanski guverner zadržao je opsežne ovlasti.

Ustavnoj promjeni prethodili su zahtjevi malteških političkih skupina za većom samoupravom. Među istaknutim akterima bio je Fortunato Mizzi, koji se protivio većem kulturnom i jezičnom približavanju Velikoj Britaniji. Pitanja političkog predstavništva tada su bila usko povezana sa sporovima oko uprave, oporezivanja, obrazovanja i položaja talijanskog jezika.

Großmeisterpalast prvotno je bio službeno sjedište poglavara Johanniterorden. Tijekom britanskog kolonijalnog razdoblja služio je kao rezidencija guvernera i u njemu su bile smještene političke institucije. Zato na prikazu kovanice ne predstavlja samo Vallettu nego i mjesto kolonijalne vlasti i parlamentarnog djelovanja.

Ustavni poredak iz 1887. nije trajno opstao; 1903. ponovno je ukinuta većina izabranih članova. Ipak, reforma se smatra jednom od etapa na putu prema samoupravi. Izdanje je pripadalo malteškoj seriji kovanica o ustavnoj povijesti zemlje, koja je obuhvaćala i druge etape, od prvih izabranih predstavnika do Republike.