Belgija · 75 godina natjecanja kraljice Elizabete

Kraljica Elisabeth od Belgije (1876.–1965.) potjecala je iz kuće Wittelsbach i bila je udana za kralja Alberta I. Sama je svirala violinu te poticala glazbu, likovnu umjetnost i znanost. Poduku iz violine dobivala je, među ostalima, od Eugènea Ysaÿea, belgijskog violinista, skladatelja i dirigenta. Iz zajedničkog interesa za obrazovanje mladih glazbenika nastala je ideja međunarodnog natjecanja.

Prvo održavanje natjecanja održano je pod nazivom „Concours Eugène Ysaÿe“. Ysaÿe je preminuo nedugo prije toga, ali je još sudjelovao u oblikovanju osnovnih značajki natjecanja. U početku je bilo namijenjeno violinistima, a potom i pijanistima. Među prvim dobitnicima bili su sovjetski glazbenici David Oistrach i Emil Gilels. Drugi svjetski rat prekinuo je daljnje održavanje. Nakon ponovnog pokretanja natjecanje je 1951. dobilo današnji naziv te se od tada održavalo u Bruxellesu.

Jedna od njegovih posebnosti intenzivna je završna runda. Finalisti u ograničenom vremenu pripremaju posebno za natjecanje određeno, prethodno neobjavljeno djelo. Pritom žive i rade izolirano, bez pomoći svojih nastavnika. Uz violinu i klavir poslije su dodane i druge discipline, među njima pjevanje i skladanje. Izvedbe završne runde tradicionalno se održavaju uz orkestar.

Natjecanje je istodobno povezano s belgijskom monarhijom i državnim podupiranjem kulture. Nakon Elisabeth počasno predsjedništvo preuzela je kraljica Fabiola, a tu je zadaću poslije nastavila obnašati kraljica Mathilde. U središtu su priznanje mladim glazbenicima i njihova međunarodna javna prepoznatljivost, a ne samo dodjela novčane nagrade.

Za Belgiju je stoga obljetnica bila povod za podsjećanje na dugotrajnu kulturnu ustanovu koja nosi ime kraljice i okuplja međunarodne sudionike. Izbor kovanice namijenjene optjecaju povezao je povijest glazbe, belgijsku kulturnu politiku i ulogu kraljevske kuće u jednom motivu.