SOK PP

Schloss Neuschwanstein nije srednjovjekovna utvrda, nego građevina historicizma iz 19. stoljeća. Kralj Ludwig II. von Bayern dao ju je izgraditi od 1869. godine u blizini mjesta Hohenschwangau. Trebala mu je služiti kao privatno utočište, a istodobno utjeloviti idealizirani svijet srednjovjekovnog viteštva. Uzori su, među ostalim, bili Wartburg te scenografije i legendarne priče koje su bile zastupljene i u operama Richarda Wagnera. Ludwig II. bio je pokrovitelj i obožavatelj tog skladatelja.

Prvi nacrti potjecali su od scenografa Christiana Janka; arhitekti i građevinski službenici proveli su ih u djelo te ih doradili. Iza historicističkog izgleda skrivala se suvremena tehnika, primjerice grijanje toplim zrakom, tekuća voda i električni pozivni uređaji. Brojne zidne slike odnose se na viteške legende i legende o Svetom gralu. Jedno od najpoznatijih oblikovanja prostora jest Sängersaal, čija je koncepcija nadahnuta prostorijama u Wartburgu.

Ludwig II. uselio se u dijelove dvorca, iako kompleks još nije bio dovršen. Nakon što mu je 1886. godine oduzeta poslovna sposobnost i nakon njegove smrti, radovi su uglavnom obustavljeni. Nekoliko predviđenih građevinskih dijelova više nije izvedeno. Ubrzo nakon kraljeve smrti dotad privatni dvorac otvoren je za posjetitelje. Prihodi su trebali pridonijeti i podmirenju dugova nastalih zbog Ludwigovih građevinskih projekata.

Njemačka serija kovanica „Bundesländer“ načelno se ravnala prema redoslijedu kojim su savezne zemlje preuzimale predsjedanje u Bundesratu. Za svaku zemlju odabrana je građevina ili znamenitost koja omogućuje neposrednu geografsku i kulturnu povezanost. Neuschwanstein je bio prikladan za tu svrhu jer je usko povezan s bavarskom monarhijom, kulturnom poviješću 19. stoljeća i današnjim predstavljanjem Bavarske prema inozemstvu. Dvorac je u vlasništvu Slobodne Države Bavarske, a o njemu skrbi Bayerische Schlösserverwaltung.