Italija · 150 godina ujedinjenja Italije

Talijansko ujedinjenje nije bilo pojedinačan čin, nego dulji politički i vojni proces koji se naziva Risorgimento. Nakon Bečkog kongresa 1815. Apeninski poluotok sastojao se od više država. Österreich je vladao Lombardei i Venetienom te je imao utjecaj i na druga područja. Osim toga, postojali su, među ostalima, Kraljevina Sardinija-Pijemont, Papinska Država i Kraljevstvo obiju Sicilija. Liberalni i nacionalni pokreti zahtijevali su ustave, političko sudjelovanje i talijansku nacionalnu državu.

Pokretačka snaga ujedinjenja postala je Sardinija-Pijemont. Predsjednik vlade Camillo Benso di Cavour oslanjao se na diplomaciju i rat kako bi potisnuo austrijsku vlast u sjevernoj Italiji. Istodobno je Giuseppe Garibaldi 1860. s dobrovoljačkom vojskom osvojio Kraljevstvo obiju Sicilija. Osvojena područja ujedinjena su sa Sardinijom-Pijemontom. Parlament u Turinu proglasio je 17. ožujka 1861. Kraljevinu Italiju; Viktor Emanuel II. postao je njezin kralj.

Teritorijalno ujedinjenje time još nije bilo završeno. Venetien je 1866. pripojen Italiji. Rim je osvojen 1870., nakon što francuske postrojbe više nisu mogle štititi grad za papu. Rim je 1871. postao glavni grad. Odnos između talijanske države i papinstva nakon toga desetljećima je ostao neriješen.

I društvena integracija odvijala se sporo. Regionalni jezici i identiteti, velike gospodarske razlike između sjevera i juga te u početku slabo političko sudjelovanje obilježili su novu državu. Državne škole, vojna obveza, uprava i javne komemoracije trebali su poticati zajedničku nacionalnu svijest.

Proslave obljetnica odražavale su svoje vrijeme. Godine 1911. liberalna se kraljevina predstavila izložbama u Turinu, Rimu i Firenci. Proslave 1961. održane su u razdoblju brze industrijalizacije i gospodarskog rasta; jedan od naglasaka ponovno je bio u Turinu, prvom glavnom gradu Italije. Godine 2011. obljetnica osnutka obilježena je državnim proslavama, izložbama i javnim događanjima. Izdanje kovanice bilo je dio te službene godine sjećanja i odnosilo se na nastanak današnje talijanske nacionalne države.