Andora · Bradati sup

Bradati sup pripada među najveće ptice grabljivice Europe i usko je vezan uz planinske krajolike. U Pirenejima, kojima pripada i Andorra, uspjela je opstati prirodna populacija, dok je vrsta nestala iz mnogih drugih europskih područja. U Alpama je istrijebljena početkom 20. stoljeća. Od 1980-ih ondje se u prirodu puštaju bradati supovi uzgojeni u programima razmnožavanja u zatočeništvu.

Karakteristična je njegova prehrana: bradati supovi hrane se ponajprije kostima i koštanom srži uginulih životinja. Veće kosti ispuštaju iz zraka na kamenite površine kako bi se razbile. Zahvaljujući toj specijalizaciji nadopunjuju druge strvinare i pridonose potpunom iskorištavanju životinjskih strvina. Hrvatski naziv upućuje na tamno perje nalik čekinjama ispod kljuna. Stariji naziv „janjeći sup” temelji se, nasuprot tome, na nekada raširenoj i uglavnom pogrešnoj predodžbi da ptica redovito lovi janjad.

Brojnost populacija smanjila se ponajprije zbog izravnog progona, odstrjela i otrovanih mamaca. Dodatne opasnosti predstavljaju električni vodovi, sudari, uznemiravanje na mjestima gniježđenja te unošenje otrovnih tvari ili olovnog streljiva putem životinjskih strvina. Bradati supovi počinju se gnijezditi tek u poodmakloj dobi i obično othranjuju samo jedno mladunče. Zbog toga populacije gubitke mogu nadoknaditi samo polako. Mjere zaštite obuhvaćaju praćenje mjesta gniježđenja, suzbijanje nezakonitog trovanja te prekogranične programe uzgoja i ponovnog naseljavanja.

Za Andorru ova vrsta ima neposrednu geografsku povezanost. Zemlja se u cijelosti nalazi u Pirenejima; visoke planine, stijene i alpski pašnjaci obilježavaju velik dio njezina teritorija. Bradati sup stoga istodobno predstavlja životinjski svijet tog zajedničkog prirodnog prostora, čije populacije nisu vezane uz državne granice. Uz izdanje nije povezena konkretna povijesna obljetnica. Izbor motiva prije se može shvatiti kao podsjetnik na zaštitu vrste tipične za Pireneje i na potrebu međunarodno usklađenih mjera zaštite prirode.