Finska · Gesellius, Lindgren, Saarinen – finska arhitektura

Datum izdanja30. kol 2024.

Ukupna naklada400.000

Maksimum EU-a400.000

Izdanja3

Rubni natpisSUOMI FINLAND + 3 lavapäätä

NatpisGESELLIUS / LINDGREN / SAARINEN / FI / 2024

DizajnerAimo Katajamäki

KovnicaSuomen Rahapaja OY, Vantaa, Finnland

Povod izdavanja

Prigodna kovanica posvećena je finskoj arhitekturi. Motiv prikazuje obrise četiriju zgrada čiji vrhovi tornjeva pokazuju prema središtu kovanice. Između njih dijagonalno su ispisana imena „GESELLIUS”, „LINDGREN” i „SAARINEN”; natpisi i obrisi zgrada raspoređeni su poput brojčanika sata.

Motiv

Na kovanici su prikazane konture četiriju zgrada. Vrhovi tornjeva svih zgrada usmjereni su prema središtu kovanice. Dijagonalno između zgrada utisnuti su natpisi „GESELLIUS“, „LINDGREN“, „SAARINEN“, oznaka zemlje izdavanja „FI“, oznaka kovnice i godina izdavanja „2024“. Raspored natpisa i kontura zgrada podsjeća na brojčanik sata na kružnoj unutrašnjosti kovanice.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.

Pozadina teme

Herman Gesellius (1874–1916), Armas Lindgren (1874–1929) i Eliel Saarinen (1873–1950) bili su finski arhitekti. Još tijekom studija u Helsinkiju osnovali su zajednički ured koji je djelovao od 1896. do 1905. Njihova suradnja odvijala se u razdoblju u kojem se u Finskoj oblikovala samostalna nacionalna kultura. Zemlja je tada kao Veliko Vojvodstvo pripadala Ruskom Carstvu, a finski jezik, povijest i narodna predaja istodobno su dobivali sve veću važnost u javnom životu.

Arhitekti su povezivali međunarodne struje secesije s motivima, materijalima i oblicima gradnje koji su se smatrali finskima. Među karakterističnim obilježjima bili su prirodni kamen, nepravilna građevinska tijela, strmi krovovi i poveznice sa srednjovjekovnim crkvama i utvrdama. Taj se smjer često naziva finskim nacionalnim romantizmom. Arhitektura pritom nije služila samo praktičnim svrhama, nego i predstavljanju kulturnog identiteta.

Među zajedničkim radovima ureda bio je finski paviljon za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine. Time je nova finska arhitektura postala poznata i izvan zemlje. Trojac je projektirao i Finski nacionalni muzej u Helsinkiju, čije oblikovanje podsjeća na srednjovjekovne kamene građevine. Još jedan zajednički projekt bio je Hvitträsk kod mjesta Kirkkonummi, kompleks zgrada uređen kao stambena kuća i atelijer. Arhitekti su ondje neko vrijeme živjeli i radili.

Nakon završetka zajedničkog ureda krenuli su različitim putovima. Lindgren je, među ostalim, djelovao kao učitelj i profesor u Finskoj. Saarinen je poslije radio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je obilježio arhitektonsko obrazovanje u kompleksu Cranbrook u Michiganu. Gesellius je nastavio djelovati u Finskoj, no u kasnijim je godinama bio zdravstveno ograničen.

Vrijeme izdavanja objašnjava se 150. obljetnicom rođenja Geselliusa i Lindgrena 2024. godine. Saarinen je uključen jer se njih trojicu ponajprije zbog zajedničkog ureda i njegovih građevina doživljava kao povezanu skupinu arhitekata.