Italija · 150. obljetnica smrti Alessandra Manzonija

Datum izdanja15. svi 2023.

Ukupna naklada3.000.000

Maksimum EU-a3.000.000

Izdanja4

Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako

NatpisRI / 1873-2023 / ALESSANDRO MANZONI / R / AV

DizajnerAntonio Vecchio

KovnicaInstituto Poligrafico e Zecca Dello Stato, Roma

Povod izdavanja

Kovanica podsjeća na 150. obljetnicu smrti talijanskog književnika Alessandra Manzonija. Motiv prikazuje njegov lik u poluprofilu, prema njegovu portretu na novčanici od 100.000 lira izdanoj 1967. Prikaz je dopunjen godinama „1873.–2023.” i natpisom „ALESSANDRO MANZONI”.

Motiv

Na kovanici je prikazan portret Alessandro Manzonija u poluprofilu, prema prikazu talijanskog književnika na novčanici od 100 000 lira izdanoj 1967. Lijevo stoji „RI“, kratica Talijanske Republike, a ispod se nalaze godine „1873.–2023.“ (pri čemu je 1873. godina smrti književnika, a 2023. godina izdavanja kovanice). Lučno uz unutarnji rub kovanice proteže se natpis „ALESSANDRO MANZONI“. Desno su utisnuta slova „R“ kao oznaka kovnice novca u Rimu i „AV“ kao inicijali dizajnera Antonio Vecchio.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europe.

Pozadina teme

Alessandro Manzoni rođen je 1785. u Mailandu i djelovao je kao liričar, dramatičar, romanopisac i esejist. Njegov se život odvijao u razdoblju kada je talijanski poluotok bio politički rascjepkan, a dijelovi sjeverne Italije najprije su bili pod francuskom, a potom pod austrijskom vlašću. Manzoni je podržavao nacionalni pokret ujedinjenja Risorgimento. Nakon osnutka Kraljevine Italien imenovan je senatorom.

Njegovo najpoznatije djelo povijesni je roman *I promessi sposi* („Zaručnici“). Pripovijeda o Ren zu i Luciji, čiju planiranu ženidbu sprječava lokalni moćnik. Radnja se odvija u Lombardei 17. stoljeća, u pozadini španjolske vlasti, socijalne bijede, nemira i kuge u Mailandu. Roman povezuje izmišljene likove s povijesnim događajima te se, među ostalim, bavi zlouporabom moći, pravom, odgovornošću i religijskom vjerom.

Djelo je imalo posebnu funkciju i u povijesti jezika. U Manzonijevo vrijeme, uz regionalne dijalekte, još nije postojao talijanski standardni jezik koji bi se općenito upotrebljavao u svakodnevnom životu. Manzoni je preradio roman prema uzoru na tadašnji firentinski jezik. Ta se verzija proširila školskom nastavom i pridonijela jezičnom ujednačavanju novonastale države. U kasnijem se mišljenju izričito bavio pitanjem zajedničkog jezika za Italien.

Među njegovim ostalim djelima nalaze se tragedije *Il conte di Carmagnola* i *Adelchi* te oda *Il cinque maggio*, koja se odnosi na Napoleonovu smrt. Njegovi su tekstovi obilježeni njegovim okretanjem katolicizmu, ali se istodobno bave političkim odnosima vlasti i povijesnim promjenama.

Odabir Manzonija kao motiva na kovanici stoga se ne nadovezuje samo na književnu obljetnicu. On upućuje i na njegovu povezanost s talijanskim ujedinjenjem te na ulogu njegovih djela u oblikovanju zajedničkog talijanskog pisanog jezika.