SOK BU

Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena je 10. prosinca 1948. u Parizu od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Nastala je u kontekstu Drugoga svjetskog rata, nacističke politike progona i uništenja te raseljavanja i lišavanja prava milijuna ljudi. Novoutemeljeni Ujedinjeni narodi željeli su formulirati načela koja bi se primjenjivala na sve ljude neovisno o podrijetlu, spolu, jeziku, vjeri ili političkom uvjerenju.

U izradi je sudjelovalo međunarodno povjerenstvo za ljudska prava. Predsjedala mu je Eleanor Roosevelt, bivša prva dama Sjedinjenih Američkih Država. Među ostalim uključenim osobama bili su francuski pravnik René Cassin, kineski diplomat i filozof Peng-chun Chang te libanonski diplomat Charles Malik. Tekst obuhvaća 30 članaka. Oni se, među ostalim, odnose na pravo na život i osobnu slobodu, zabranu ropstva i mučenja, jednakost pred zakonom, slobodu mišljenja i vjeroispovijesti te politička, gospodarska, socijalna i kulturna prava.

Deklaracija nije međunarodnopravni ugovor i u početku nije stvorila neposredno utužive obveze. Ipak, postala je polazištem za kasnije ustave i međunarodne sporazume. Među njima su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. I europski sustav zaštite ljudskih prava razvijao se u tom vremenskom i političkom okruženju.

Na kovanici nije prikazana nijedna konkretna povijesna osoba. Ljudski lik općenito predstavlja pojedinca kao nositelja neotuđivih prava. Zid se može shvatiti kao simbol isključenosti, ugnjetavanja ili prepreka u ostvarivanju tih prava; otvor upućuje na zaštitu i pristup.

Odabir prigode bio je povezan s obljetnicom koja se obilježavala diljem svijeta. Za Finsku je to ujedno bila mogućnost da učini vidljivom svoju pripadnost sustavu zaštite ljudskih prava utemeljenom na Ujedinjenim narodima i europskim institucijama. Finska je članica Ujedinjenih naroda od 1955. godine.