Vatikan · 700. obljetnica smrti Dantea Alighierija

Dante Alighieri rođen je oko 1265. u Firenci. Osim pjesničkim radom, sudjelovao je i u političkom životu gradske republike. Firencu su u to vrijeme obilježavali sukobi između suprotstavljenih stranaka. Dante je pripadao Bijelim gvelfima i 1300. je nakratko obnašao dužnost priora, jednu od najviših gradskih političkih dužnosti. Nakon što su vlast preuzeli protivnički Crni gvelfi, u njegovoj je odsutnosti osuđen i prognan iz Firence. Više se nije trajno vratio u svoj rodni grad te je umro u progonstvu u Ravenni.

Njegovo najpoznatije djelo jest pjesništvo poslije nazvano „Božanstvena komedija“. U njemu pripovjedač prolazi zagrobnim svijetom: Paklom, Čistilištem i Rajem. Djelo povezuje kršćansku teologiju i srednjovjekovnu filozofiju s političkim stavovima i osobnim iskustvima. Dante ga nije napisao na latinskom, nego na talijanskom pučkom jeziku toskanske osnovice. Time je njegov jezik utjecao na kasniji razvoj književnog talijanskog jezika. Među njegova ostala djela ubrajaju se „Vita nuova“, koje objedinjuje pjesme i prozu o Beatrice, te politička rasprava „De monarchia“.

Palazzo Vecchio nastao je od kraja 13. stoljeća kao sjedište firentinske gradske uprave i isprva se zvao Palazzo della Signoria. Stoga predstavlja onaj komunalni politički poredak u kojem je i Dante neko vrijeme sudjelovao. Njegova povezanost s pjesnikom prije svega je simbolična: zgrada utjelovljuje Firencu kao mjesto njegova podrijetla i političku referentnu točku njegova života, iako je svoje glavno djelo pretežno napisao izvan grada.

Za Vatikan je obilježavanje bilo opravdano i zbog religijske dimenzije Danteova djela. Njegovo pjesništvo o zagrobnom svijetu obrađuje krivnju, slobodu, obraćenje, pravednost i spasenje unutar kršćanskog svjetonazora, ali istodobno sadržava oštru kritiku ponašanja pojedinih crkvenih i svjetovnih dužnosnika. Papa Franjo odao je počast Danteu u jubilejskoj godini apostolskim pismom „Candor lucis aeternae“.