Španjolska · Serija UNESCO-ove svjetske baštine, 12. izdanje, Stari grad Toleda

Toledo se nalazi na uzvisini iznad rijeke Tajo te je u različitim razdobljima bio političko i vjersko središte Pirenejskog poluotoka. Za vrijeme Vizigota grad je služio kao sjedište vladara, a nakon islamskog osvajanja pripao je al-Andalusu. Kralj Alfons VI. od León i Kastilje osvojio je Toledo 1085. godine. Kasnije je grad neko vrijeme bio rezidencija kastiljskog dvora i bio usko povezan s vladavinom Karla V. Povijesna gradska slika stoga objedinjuje rimske, vizigotske, islamske, židovske i kršćanske tragove. Stari grad uvršten je 1986. godine na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

Pojam mudéjar označava arhitektonsku i umjetničku tradiciju koja se razvila na područjima Španjolske pod kršćanskom vlašću. Preuzela je oblike i tehnike islamske gradnje, među ostalim potkovičaste lukove, zidanje opekom, geometrijske ukrase, drvene stropove i ukrasnu štukaturu. U tome su sudjelovali i muslimanski obrtnici koji su nakon kršćanskog osvajanja živjeli pod novom vlašću. Toledo je među mjestima na kojima je ta povezanost različitih graditeljskih tradicija osobito jasno vidljiva.

Puerta del Sol utvrđena je gradska vrata unutar povijesnih zidina Toleda. Njeni prolazi, tornjevi i kruništa imali su i obrambenu i reprezentativnu funkciju. Današnji naziv potječe od simbola sunca koji je kasnije postavljen na vratima.

Sinagoga je izgrađena na poticaj Samuela ha-Levi, visokog dužnosnika na dvoru kralja Peters I. von Kastilien. Njezina bogato opremljena molitvena dvorana svjedoči o tadašnjoj židovskoj zajednici Toleda, kao i o kulturnoj razmjeni u srednjovjekovnoj Kastilji. Nakon protjerivanja Židova iz Španjolske 1492. godine zgrada je korištena u kršćanske svrhe. Danas se u njoj nalazi Sefardski muzej.

Ovo izdanje pripada španjolskoj seriji kovanica koja od 2010. godine predstavlja lokalitete svjetske baštine UNESCO-a u toj zemlji. Toledo stoga nije odabran zbog neke pojedinačne obljetnice, nego kao još jedan dio tog kontinuiranog niza.