Andora · 70. obljetnica Opće deklaracije o ljudskim pravima

Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena je 10. prosinca 1948. u Parizu na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Njezin nastanak odvijao se pod dojmom Drugoga svjetskog rata, Holokausta i drugih državno organiziranih zločina. Ujedinjeni narodi željeli su oblikovati temeljna prava koja bi pripadala svakoj osobi neovisno o podrijetlu, državljanstvu, spolu, vjeri ili političkom uvjerenju.

U izradi su sudjelovali predstavnici različitih država i pravnih tradicija. Predsjedala je nadležnom Komisijom Ujedinjenih naroda za ljudska prava Eleanor Roosevelt, udovica američkog predsjednika Franklin D. Roosevelt. Cilj nije bio sastaviti isključivo zapadni ili nacionalni katalog prava, nego međunarodno razumljiv zajednički standard.

Deklaracija obuhvaća politička i građanska prava, kao i gospodarska, socijalna i kulturna prava. Među njima su pravo na život i osobnu slobodu, zabrana ropstva i mučenja, jednakost pred zakonom, sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi te prava na obrazovanje, rad i socijalnu sigurnost. Deklaracija sama po sebi nije međunarodnopravni ugovor i stoga neposredno ne nameće iste obvezujuće obveze kao ratificirani sporazum. Ipak, utjecala je na brojne ustave i kasnije međunarodne ugovore, među kojima su Europska konvencija o ljudskim pravima i oba međunarodna pakta Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima.

Za Andoru ova tema ima i državnopolitičku poveznicu. Zemlja je 1993. donijela demokratski ustav, iste godine postala članicom Ujedinjenih naroda, a kasnije je pristupila Vijeću Europe. Andorski ustav sadržava vlastiti katalog temeljnih prava i javnih sloboda.

Odabirom prigode obilježavanja Andora se time svrstava u međunarodnu kulturu sjećanja: obljetnica se diljem svijeta koristila za podsjećanje na zahtjev za univerzalnim pravima i na trajnu zadaću njihove pravne i političke zaštite. Izdanje kovanice povezuje taj svjetski referentni okvir s vlastitim državnim i ustavnopravnim razvojem Andore.