SOK PP

Ustav iz 1868. nastao je u razdoblju u kojem je državni položaj Luxemburga iznova uređen. Veliko Vojvodstvo već je 1841. dobilo svoj prvi ustav. Ustav iz 1848., više usmjeren prema parlamentarizmu i temeljnim pravima, 1856. je na poticaj velikog vojvode Wilhelma III. temeljito izmijenjen. Pritom je položaj monarha ojačan, a političke slobode ograničene.

Neposrednu pozadinu nove ustavne izmjene činila je luksemburška kriza iz 1867. Francuski car Napoleon III. pokušao je od nizozemskog kralja Wilhelma III., koji je istodobno bio i veliki vojvoda Luxemburga, kupiti Luxemburg. Pruska se suprotstavila tom planu. Sukob je riješen na međunarodnoj konferenciji. Londonski ugovor iz 1867. potvrdio je neutralnost Luxemburga; pruski se garnizon povukao, a fortifikacije grada Luxemburga su srušene.

U tom je kontekstu Ustav izmijenjen i proglašen 17. listopada 1868. Njime je ponovno uspostavljeno nekoliko sloboda ograničenih 1856., među njima sloboda tiska i udruživanja. Istodobno je Državno vijeće, osnovano 1856., ostalo na snazi. Tekst je stoga predstavljao kompromis između liberalnih odredbi iz 1848. i monarhističkih elemenata prethodnog ustavnog poretka.

Ustav je uređivao položaj velikog vojvode, Zastupničkog doma, vlade i sudova. Luxemburg je ostao ustavna monarhija u kojoj je izvršavanje državne vlasti bilo pravno uređeno i raspodijeljeno među više institucija. Ustavni je tekst tijekom vremena mnogo puta izmijenjen, ali je još dugo ostao temelj državnog poretka.

Okrugla obljetnica bila je povod za podsjećanje na taj ustavnopravni kontinuitet. Tema istodobno upućuje na usku povezanost unutarnjeg političkog poretka Luxemburga i međunarodnog osiguranja njegove državnosti u 19. stoljeću.