Blister BU

Giotto di Bondone bio je talijanski slikar i graditelj na prijelazu iz srednjeg vijeka u ranu renesansu. Njegova točna godina rođenja nije dokumentarno potvrđena; tradicionalno se uzima 1267. Umro je 1337. u Firenci. Već su ga njegovi suvremenici doživljavali kao obnovitelja slikarstva. Dante ga također spominje u „Božanstvenoj komediji” i opisuje kako je Giottova slava nadmašila slavu njegova prethodnika Cimabuea.

Giottove se figure razlikuju od snažnije shematiziranih prikaza bizantski oblikovane slikarske tradicije. Dao im je prostornu tjelesnost, individualne izraze lica i razumljive geste. Arhitekturu i krajolik koristio je za organizaciju radnje i slikovnog prostora. Posebno je poznat ciklus fresaka u Cappella degli Scrovegni u Padovi sa scenama iz života Marije i Krista. Drugi se radovi povezuju s kapelama Bardi i Peruzzi u firentinskoj crkvi Santa Croce. Budući da je Giotto vodio veliku radionicu, a pisani su dokazi sačuvani samo djelomično, u se istraživanjima različito procjenjuje je li pojedina djela izradio vlastoručno.

Firentinski Campanile dio je kompleksa katedrale na Piazza del Duomo. Giotto je 1334. preuzeo vođenje radova na katedrali i izradio nacrt samostojećeg zvonika. U trenutku njegove smrti bio je izveden tek donji dio. Andrea Pisano nastavio je gradnju, a dovršena je pod vodstvom Francesca Talentija. Šarena obloga od mramora različitih boja optički povezuje toranj s katedralom i krstionicom. Reljefni programi na donjim etažama među ostalim prikazuju ljudske djelatnosti, umjetnosti i znanosti.

Obljetnica je bila povod da se Giotta prisjeti i kao slikara i kao arhitekta. Za San Marino izbor se također uklapa u njegove redovito izdavane kovanice posvećene osobama iz talijanske umjetničke i kulturne povijesti. Izravna povezanost Giotta s Republikom koja bi nadilazila to nije prepoznatljiva.