SOK BU

Rimskim ugovorima” podrazumijevaju se dva sporazuma: Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). Ugovorne stranke bile su Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Oba ugovora stupila su na snagu početkom 1958.

EEZ je trebala postupno povezati gospodarstva država članica. To je uključivalo ukidanje carina i trgovinskih prepreka, uspostavu zajedničke vanjske carine i razvoj zajedničkih politika. Ugovor je također uspostavio institucionalni okvir s Komisijom, Vijećem ministara, parlamentarnom skupštinom i Sudom. Iz parlamentarne skupštine kasnije je nastao Europski parlament. Euratom je, nasuprot tomu, uređivao suradnju u mirnodopskoj uporabi nuklearne energije, uključujući istraživanje, opskrbu i sigurnosne nadzore.

Ugovori su bili povezani sa zapadnoeuropskim ujedinjenjem nakon Drugoga svjetskog rata. Već su prethodno istih šest država u okviru Europske zajednice za ugljen i čelik stavile ključne ratno važne industrije pod zajednički nadzor. Nakon neuspjeha opsežnijih planova za europsku obrambenu i političku zajednicu, suradnja se više usmjerila na gospodarska područja.

EEZ se dalje razvijala kasnijim proširenjima i izmjenama ugovora. Ugovor iz Maastrichta osnovao je Europsku uniju i pokrenuo ekonomsku i monetarnu uniju. Današnja EU stoga se ne temelji neizmijenjeno na tekstu ugovora iz 1957., ali institucionalno i pravno slijedi njegov razvojni put. Euratom i dalje postoji kao zasebna zajednica sa zajedničkim institucijama EU-a.

Zajedničko izdanje kovanice istaknulo je tu povezanost između početaka gospodarske zajednice i kasnije monetarne unije. Bila je to prva prigodna kovanica od 2 eura koju su sve tadašnje države europodručja izdale sa zajedničkim osnovnim motivom. Sudjelovanje mnogih kasnije pristupilih zemalja istodobno je upućivalo na širenje europske suradnje izvan prvotnog kruga šest država potpisnica.