Francuska · Zajedničko izdanje Njemačke / Francuske – 50. obljetnica Elizejskog ugovora

Datum izdanja21. sij 2013.

Ukupna naklada10.017.789

Maksimum EU-a10.000.000

Izdanja5

Rubni natpis2 ★ ★ × 6, izmjenično uspravno/naopako

Natpis50 ANS JAHRE / 2013 / TRAITÉ DE L’ÉLYSÉE / ÉLYSÉE-VERTRAG / RF

DizajnerYves Sampo / Stefanie Lindner

KovnicaMonnaie de Paris, Pessac

Povod izdavanja

Kovanica podsjeća na 50. godišnjicu potpisivanja Elizejskog ugovora. Motiv prikazuje stilizirane portrete tadašnjih potpisnika Konrad Adenauer i Charles de Gaulle s njihovim potpisima. Između njih stoje „50 ANS GODINA” i „2013”, uz oznake „TRAITÉ DE L’ÉLYSÉE” i „ELIZEJSKI UGOVOR”.

Motiv

Kovanica koju su osmislili Yves Sampo iz Monnaie de Paris, Stefanie Lindner iz Staatliche Münze Berlin, Alina Hoyer (Berlin) i Sneschana Russewa-Hoyer (Berlin) prikazuje stilizirane portrete potpisnika Elizejskog ugovora (tadašnjeg kancelara Savezne Republike Njemačke Konrada Adenauera i tadašnjeg predsjednika Francuske Republike Charlesa de Gaullea) s njihovim potpisima, između kojih se nalaze natpis „50 GODINA” i godina „2013”, kao i natpis „ELIZEJSKI UGOVOR” uz gornji te natpis „ELIZEJSKI UGOVOR” uz donji rub unutarnjeg dijela kovanice. Oznaka kovnice i oznaka države izdavanja („RF”) nalaze se na desnom, a oznaka majstora kovnice — cvijet — na lijevom rubu unutarnjeg dijela kovanice.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europe.

Pozadina teme

Ugovor Élysée-Vertrag sklopljen je 22. siječnja 1963. u pariškoj palači Élysée-Palast. Nastao je u kontekstu dugotrajnog njemačko-francuskog rivalstva i triju ratova od 1870. godine, a posljednji su bili Drugi svjetski rat i njemačka okupacija Francuske. Već su tijekom 1950-ih obje države surađivale u europskoj integraciji. Međutim, cilj Ugovora bio je trajno prenijeti pomirenje u svakodnevno djelovanje vlada.

Bili su predviđeni redoviti sastanci šefova država i vlada te savjetovanja o vanjskoj, obrambenoj, obrazovnoj i omladinskoj politici. Vlade i tijela trebali su što ranije usklađivati svoja stajališta. Jedna od konkretnih posljedica bilo je osnivanje organizacije Deutsch-Französisches Jugendwerk 1963. godine. Ona potiče susrete, programe razmjene i učenje jezika te je osobito trebala povezati mlađe naraštaje.

Konrad Adenauer bio je od 1949. do 1963. prvi savezni kancelar Bundesrepublik Deutschland. Njegova je politika bila usmjerena na uključivanje Zapadne Njemačke u zapadne saveze i na približavanje Francuskoj. Charles de Gaulle tijekom Drugoga svjetskog rata predvodio je „Freie Frankreich“. Kasnije je oblikovao Petu Republiku i od 1959. do 1969. obnašao dužnost predsjednika države. Zalagao se za samostalniju europsku politiku u kojoj je suradnja s Bundesrepublik Deutschland trebala imati središnju ulogu.

Stajališta obiju strana nisu se potpuno podudarala. Deutscher Bundestag dopunio je zakon o odobrenju preambulom kojom su, među ostalim, potvrđene povezanost sa Sjedinjenim Američkim Državama i NATO-om te europsko ujedinjenje. Time je ograničen de Gaulleov koncept europske politike neovisnije o Sjedinjenim Američkim Državama.

Obljetnica je bila povod za zajedničko njemačko-francusko izdanje kovanice s istom temom. Taj izbor upućuje na institucionalizirano partnerstvo obiju država, koje se od tada nastavlja redovitim međuvladinim savjetovanjima, zajedničkim ustanovama i brojnim društvenim programima razmjene.