Italija · 100. obljetnica smrti Giovannija Pascolija

Datum izdanja10. lis 2012.

Ukupna naklada15.000.000

Maksimum EU-a15.000.000

Izdanja2

Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako

Natpis2012 / RI / 1912 / R / MCC / G. PASCOLI

DizajnerMaria Carmela Colaneri

KovnicaInstituto Poligrafico e Zecca Dello Stato, Roma

Povod izdavanja

Prigodna kovanica podsjeća na 100. obljetnicu smrti Giovannija PASCOLIJA, pjesnika podrijetlom iz Romagne i važnog predstavnika talijanske književnosti s kraja 19. stoljeća. Motiv prikazuje njegov portret, uz koji se nalaze godine „1912“ i „2012“, monogram „RI“, oznaka kovnice „R“ te inicijali graverice Maria Carmela Colaneri; ispod je u luku ispisano „G. PASCOLI“.

Motiv

Na kovanici je prikazan portret pjesnika Giovanni PASCOLIJA iz Romagne, reprezentativnog predstavnika talijanske književnosti s kraja 19. stoljeća. Desno od portreta ugravirani su godina izdanja — „2012“ — i monogram Talijanske Republike — „RI“ —, a lijevo godina pjesnikove smrti — „1912“ —, oznaka kovnice — „R“ — te inicijali graverke Maria Carmela Colaneri — „MCC“. Ispod motiva kovanice lučno je ispisano ime „G. PASCOLI“.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europe.

Pozadina teme

Giovanni Pascoli rođen je 1855. u San Mauro di Romagna. Njegovo djetinjstvo obilježilo je nekoliko smrti u obitelji. Osobito je ubojstvo njegova oca, čije okolnosti nisu razjašnjene, ostavilo trag u njegovu kasnijem stvaralaštvu. Ponavljajuće teme njegovih pjesama jesu gubitak obiteljske sigurnosti, sjećanje, smrt i potraga za zaštićenim kućnim „gnijezdom“.

Pascoli je studirao u Bologni kod Giosuè Carduccija. U mladosti je bio blizak socijalističkim krugovima i jedno je vrijeme bio zatvoren, no nakon toga se uglavnom povukao iz aktivne politike. Isprva je radio kao učitelj, a kasnije kao sveučilišni profesor u Messini, Pisi i Bologni. Osim pjesama na talijanskom, pisao je i poeziju na latinskom jeziku.

Među njegove najpoznatije zbirke ubrajaju se „Myricae“ i „Canti di Castelvecchio“. Pascoli je često usmjeravao pogled prema seoskim životnim sredinama, životinjama, biljkama, zvukovima i neupadljivim predmetima svakodnevice. Pritom je upotrebljavao onomatopejske riječi, promjenjive ritmove i često fragmentarnu sintaksu. Taj se način pisanja razlikovao od snažnije retoričke i klasicističke tradicije 19. stoljeća te je utjecao na talijansku liriku sljedećega stoljeća.

Svoje pjesničke zamisli Pascoli je objasnio u tekstu „Il fanciullino“ („Malo dijete“). U njemu pjesnika opisuje kao nekoga tko svijet doživljava zadivljenim dječjim pogledom i prepoznaje skrivene odnose među stvarima. Istodobno je njegovo stvaralaštvo ostalo povezano s društvenim i političkim napetostima mlade talijanske nacionalne države. U jednom govoru podržao je talijanski rat u Libiji i kolonijalnu politiku tumačio kao izlaz iz siromaštva i iseljavanja.

Odabir Pascolija kao motiva na kovanici nadovezuje se na njegov čvrst položaj u nastavi talijanske književnosti i u kulturnom pamćenju zemlje. Njegov životni put povezuje i njegovo podrijetlo iz Romagne s akademskim mjestima djelovanja u više dijelova Italije. Okrugla obljetnica smrti bila je formalni povod za podsjećanje na ovaj dio povijesti nacionalne književnosti.